Sve ste stvari u životu posložili na svoje mjesto, jedino još nedostaje toliko željeno dijete i odlučili ste kako vam je ipak potrebna pomoć.
Osnovna dijagnostička obrada muškog partnera obavlja se kod izabranog liječnika opće/obiteljske medicine, koji će ga prema potrebi uputiti na daljnju obradu urologu, a osnovna dijagnostička obrada ženskog partnera obavlja se kod izabranog ginekologa u domu zdravlja. Prema potrebi, uslijediti će daljnja, invazivna dijagnostička obrada u bolnici.
Ukoliko se isključi muška neplodnost (uredan nalaz spermiograma), koji su najčešći uzroci ženske neplodnosti?
kroničan izostanak ovulacije, ili odviše rijetke ovulacije (dijagnoza se postavlja temeljem analize hormona, a najsigurnije ultrazvučnim praćenjem folikulogeneze, tj. praćenja funkcije jajnika)
smetnje na putu spolnim stanicama, na transportu oplođene jajne stanice prema mjestu implantacije i smetnje implantacije oplođene jajne stanice (uglavnom se radi o začepljenosti, odnosno smanjenoj prohodnosti jajovoda, a dijagnoza se postavlja invazivnim tehnikama – histerosalpingografijom, histeroskopijom, laparoskopijom i drugim tehnikama)
nepovoljne mikrobiološke karakteristike puta oplodnje (radi se o upalnim procesima u nekom dijelu puta oplodnje, što se može istražiti slanjem na mikrobiološku analizu uzoraka iz rodnice i s vrata maternice, po potrebi i iz unutrašnjeg dijela tijela maternice)
nerazjašnjena neplodnost (u nekim slučajevima svi nalazi rutinskih pretraga su uredni, a do trudnoće ne dolazi. To su tzv. idiopatski slučajevi neplodnosti ili nerazjašnjena neplodnost, kada se mogu provoditi dodatne vrlo sofisticirane dijagnostičke pretrage, ili se može učiniti postupak izvantjelesne oplodnje, kao prva metoda potpomognute oplodnje).
Nakon kompletiranja dijagnostičke obrade, započinje se s liječenjem. Cilj liječenja je ostvarenje trudnoće, koja će protjecati uredno i završiti rođenjem živog i zdravog djeteta. Za procjenu uspješnosti pojedinog postupka potpomognute oplodnje primjenjuju se razne statističke metode, koje u obzir uzimaju mnoge parametre, npr. trajanje neplodnosti, dob žene, motiviranost, pridržavanje uputa ginekologa, itd.
Općenito govoreći, nakon nekoliko (otprilike šest) neuspješnih postupaka jedne metode pribjegava se drugoj, a u određenoj životnoj dobi (i uz još neke okolnosti), odmah se započinje s postupkom izvantjelesne oplodnje. O svemu se najprije možete interesirati u izabranoj ginekološkoj ambulanti, u kojoj ćete i tako pratiti trudnoću.
23.12.2015
