Postovani, osoba sam koja boluje od anksiozno depresivnog poremecaja. U zivotu sam dozivjela jako ruzne stvari, cak i neke traume, ponizavanja, zlostavljanja, psihicko maltretiranje. To me ucinilo jako impulzivnom jer mi se odredene stvari u zivotu opetovano ponavljaju i cesto puta se pitam da li sam ja luda i da li je u meni problem ili je problem u ljudima oko mene. Radim kao administrator u bolnickom laboratoriju ciji kolektiv broji 30-ak ljudi. Kolegica s kojom radim se prvih sedam mjeseci ponasala odvratno prema meni ali to nikada nije priznala. Stovise, danas smo imali sastanak sa seficom i ispalo je da sam ja kriva za sve sto se dogodilo, kako i medu kolegama u zdravstvenom dijelu, tako i sa radnom kolegicom koja je salter do mene. Petero ljudi je bilo na sastanku i sto god sam ja rekla, niti se uvazilo niti se priznalo. To u meni stvara bijes jer ja ne razumijem sto sam napravila a ispada da sam ja kriva za sve. Kada sam pocela recenicu sa “osoba x y je rekla/napravila to, to i to”, odmah se postavio zid i nitko nista nije priznao. Recite mi kako da se nosim s tim jer ja sam pri kraju sa zivcima. Dajem svoj maksimum, ponizavam se, donosila sam na posao hranu i pice, kupovala za kolektiv, trudila se uklopiti i znam da nisam prihvacena iako cujem da jesam ali to mi nicime nije pokazano. Ja nemam vise snage. Najiskrenije, sve cesce razmisljam o suicidu jer imam osjecaj da se sve okrenulo i urotilo protiv mene.

Ispricavam se na duzini teksta.

Srdacno

Poštovana,

bez obzira koliko nepovoljne vanjske okolnosti mogu, kako ste opisali da se osjećate jest svakako zabrinjavajuće. Uvijek postoje razni načini pomoći i rješenja u životu. Svakako bih predložila da se javite na psihijatrijski pregled i pronaći će se ono što je od pomoći za Vas.

Sretno!