Opsesivne misli
Poštovani, bila sam udana ,ali suprug nije htio djecu.Razveli smo se i poslije nisam našla osobu za obitelj.Imam 50 godina.Posljednje dvije godine me je misao da nemam djece počela proganjati u tolikoj mjeri da nisam mogla raditi.Samo me je obljevao znoj i nisam se mogla koncentrirati.Nemam neke nećake i osjećam se kao sama na svijetu.Uzimam ljekove za smirenje.Teško mi pada kada čujem da je netko dobio dijete ili ga čeka.Samo se pitam zašto baš ja i zašto baš meni makar znam da je kasno i gotovo.Neću o tome razmišljati,ali te misli su kao opsesija.Kako si pomoći?
20.3.2023
Odgovara
izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrijePoštovana,
možemo reći da je tijek života često nepredvidiv, a dio toga je i da nam se neke želje, premda bile velike i nama važne, na žalost ne ostvare. To je često teško prihvatiti, no patimo sve dok ne uspijemo u tome, a zbog toga zanemarimo i sve one lijepe stvari i želje koje su nam se ostvarile, kao i neke koje nismo očekivali, a dogodile su se i unijele ljepotu u naš život. U podlozi naših želja ponekad se nalaze različiti motivi pa i strahovi. Strahovi da ćemo biti nesretni ili usamljeni ako se ne one ne ostvare. Svaki život ima svoj tijek i smisao, samo ga je važno pronaći. Možda Vam psihoterapija može pomoći u tome.
Sretno!
Vaše pitanje je odgovoreno.
