Sam naziv „rak mokraćnog mjehura“ objedinjuje vrlo različite oblike bolesti, a svi jednako nose to nesretno i zloslutno ime. Za mnoge oblike te bolesti je i sam naziv „rak“ neopravdan jer je opasnost za život daleko manja nego što bi se to reklo po samom nazivu bolesti.
Nazvao me jedan poznanik prošli mjesec i prilično uzbuđenim glasom pitao:“Čuj, jesi ti još u Vinogradskoj? Trebam te, pomozi! Jako je loše! Rekli su mi da imam rak mjehura!“ Nekako mi je laknulo jer sam ga mogao utješiti. Barem privremeno dok ne vidimo točno o kakvom se to raku mjehura radi. I dok je svaki rak želuca, gušterače ili npr. pluća vrlo smrtonosna bolest s rakom mjehura nije uvijek tako. Štoviše većina slučajeva ne ugrožava život svog domaćina.
Sam naziv „rak mokraćnog mjehura“ objedinjuje vrlo različite oblike bolesti, a svi jednako nose to nesretno i zloslutno ime. Za mnoge oblike te bolesti je i sam naziv „rak“ neopravdan jer je opasnost za život daleko manja nego što bi se to reklo po samom nazivu bolesti. Riječ „rak“ asocira izravno na okrutnu i tešku bolest, mučno i dugotrajno liječenje te kratak ostatak života s bolešću. Zapravo, za većinu oboljelih od raka mjehura nije tako.
Stjenka mokraćnog mjehura ima sluznicu, tanak sloj tkiva ispod nje i debeli mišićni sloj. Prema dubini prodora tumor (T) može biti označen kao Ta ili CIS (Ca in situ – lat. „na mjestu“) ako se nalazi samo u sluznici. Ako probija u tanki podsluznički sloj označujemo ga T1, a ako zahvaća mišićni sloj T2. Tumori Ta većinom ne predstavljaju opasnost, T1 već upozorava na sposobnost tumora da prodire u dubinu, a uraštanje u mišićni sloj zahtijeva odstranjenje mjehura (cistektomija). Osim prema dubini prodora, isti tumor diferenciramo i u dvije skupine ovisno o zloćudnosti – oni niske (low-grade) i tumori visoke malignosti (high-grade). Kombinacijom ovih parametara svaki tumor dobije svoje „ime i prezime“. Figurativno rečeno, ime mu je dubina prodora, a prezime stupanj malignosti. Znajući mu točno ime i prezime, tek tada možemo pouzdano govoriti o tome koliko je opasan ili nije, kakva je prognoza i kakav je daljnji postupak. Navedene informacije dobijamo mikroskopskom analizom tkiva tumora koji se, po mogućnosti u cijelosti, odstranjuje endoskopskom operacijom kroz mokraćnu cijev (transuretralna resekcija – TUR).
Operirao sam endoskopski tog svog poznanika i nalaz je glasio: karcinom (rak) mokraćnog mjehura unutar sluznice (stadij Ta) i niskog stupnja malignosti. Pokazalo se da moje početno tješenje nije bilo bezrazložno. Ovakav oblik raka mjehura često se vraća (recidivira) ali opasnost od prodora u dubinu je zanemarivo mala. Takav rak, ako se uopće smije tako i nazivati, nikada neće vitalno ugroziti oboljelog.
Opasniji su i zahtijevaju striktne kontrole svi high-grade tumori kao i oni koji pokazuju sposobnost prodora ispod sluznice (T1 tumori). Nerijetko je potrebno ponoviti endoskopsku operaciju radi što točnije procjene „imena i prezimena“ tumora kao i primjenjivati protutumorske lijekove višekratnim aplikacijama u mokraćni mjehur.
Radi li se pak o T2 tumoru, koji je gotovo uvijek visoke zloćudnosti, indicirana je opsežna otvorena operacija – cistektomija i neki od oblika odvođenja mokraće – u vrećicu na trbuhu ili na prirodni otvor mokraćne cijevi. Iako bolesnici u pravilu nisu skloni vrećici, formiranje mjehura od crijeva i odvođenje urina na prirodni otvor mokraćne cijevi daleko je od prirodnog mokrenja na kakvo su ti bolesnici bili navikli.
21.11.2016