Brazilski oraščići su jedna od najkontroverznijih namirnica. Istovremeno se o njima govori u superlativima, kao najboljem izvoru jakog antioksidansa selena s blagotvornim djelovanjem na zdravlje, dok s druge strane brazilski orasi kriju neke nedostatke i ozbiljne opasnosti za zdravlje.
Nutritivni sastav
Brazilski orasi rastu na velikom tropskom drveću koje može narasti čak 45 m u visinu. Drvo proizvodi velike okruglaste mahune koje u prosjeku sadrže 18 sjemenki obloženih tvrdom ljuskom. Brazilski orasi rastu u području Amazone te osim u Brazilu rastu u Peruu, Kolumbiji, Venezueli i Ekvadoru. Njihov sastav čine masti u količini od oko 66%, proteini u količini od 14% i ugljikohidrati u količini od 13%. Nutritivno gledano, brazilski orasi su izvrstan bezglutenski izvor prehrambenih vlakana, različitih vitamina i minerala poput vitamina B1, vitamina E, selena, bakra, magnezija, mangana, kalija, kalcija, željeza, fosfora i cinka.
Povoljan utjecaj na zdravlje
Istraživanja su pokazala kako unos brazilskih oraščića ostvaruje povoljan učinak na lipidne parametre odnosno smanjuje razinu ukupnog kolesterola te LDL kolesterola, djeluje povoljno na funkciju štitnjače, smanjuje oksidativni stres te utječe na biomarkere koji se povezuju s karcinomom debelog crijeva. Također, brazilski orasi mogu blagotvorno utjecati i na kognitivne funkcije kao i na mušku neplodnost. Blagotvorno djelovanje najviše se pripisuje udjelu selena odnosno selenometionina. Udio selena u brazilskim oraščićima ovisi o količini selena koja se nalazi u sastavu tla na kojem se uzgaja, stoga količina selena u samim plodovima može jako varirati. Preporučena dnevna doza selena iznosi 55 mcg stoga dnevne potrebe za selenom može zadovoljiti količina između 2 i 7 oraščića.
Selen i bolesti štitnjače
Selen je esencijalni element koji ima snažno protuupalno i antioksidativno djelovanje u organizmu te je nužan za proizvodnju hormona štitnjače. Pokazalo se kako unos selena u obliku dodatka prehrani može modificirati upalni i imunosni odgovor kod oboljelih od autoimunih bolesti štitnjače. Tri su meta-analize potvrdile kako selen djeluje supresivno na razinu antitijela tiroid peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg) kod oboljelih od Hashimotova tireoiditisa, a jedino je Cochraneova meta-analiza pokazala još nema dovoljno dokaza za stvaranje čvrstog zaključka. Valja dodati i kako kod oboljelih od bolesti štitnjače, koji uz deficit selena imaju deficit joda u organizmu, mogu unosom selena pogoršati funkciju štitnjače. Rizik od deficita joda može biti visok pogotovo kod osoba koje ne konzumiraju sol obogaćenu jodom već biraju druge vrste soli poput himalajske.
Toksična doza selena
Prema istraživanjima, doza od 330 mcg selena dnevno mogla bi biti toksična i negativno utjecati na hormone rasta, inzulinu sličan faktor rasta kao i na sintezu hormona štitnjače. Glavne nuspojave uključuju gubitak kose i noktiju, anoreksiju, proljev, depresiju, krvarenje, nekrozu jetre i bubrega, ataksiju i respiratorne smetnje. Simptomi trovanja selenom nazivaju se selenoza. Unos selena između 50 i 400 mcg dnevno smatra se sigurnim za odrasle osobe, dok se unos od 850-900 mcg dnevno smatra minimalnim za izazivanje toksičnosti. Smatra se kako bi unos od 5000 mcg selena odnosno oko 50 oraščića doveo do selenoze, međutim, u medicinskoj literaturi nema opisanih slučajeva selenoze uslijed prekomjernog konzumiranja brazilskih oraščića. Dapače, istraživanja u kojem je sudjelovalo lokalno stanovništvo na području prašuma Amazone, čija prehrana obiluje selenom, pokazala su kako tamošnje stanovništvo ima normalan do visok status selena u krvi bez ikakvih zabilježenih toksičnih učinaka takve prehrane.
Brazilski orasi su najradioaktivnija hrana na svijetu
Zanimljiva činjenica je da brazilski orasi sadrže relativno veliku količinu radija, a količina radija je otprilike 1000 puta viša od količine radija u drugoj hrani. Radij je u brazilskim oraščićima završio zbog visoke bioakumulacije same biljke, a zemlja gdje raste nije posebno bogata ovim radiokativnim elementom. Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja procijenio je kako brazilski orasi ne predstavljaju nikakav štetan učinak na zdravlje zbog sadržaja radioaktivnih elemenata jer je njihov udio ispod svih propisanih granica štetnosti.
Izvor barija
Brazilski orasi potencijalan su izvor barija koji je za ljude toksičan. Istraživanja na miševima su pokazala kako prehrana bogata brazilskim oraščićima uzrokuje pohranjivanje barija u kostima. Literature o bariju iz brazilskih oraščića je malo, a jedno istraživanje iz 1988. godine pokazalo je kako se nakon unosa pojedinačne doze od 92 g brazilskih oraščića iz organizma izlučilo putem urina i fecesa samo 10% ukupno unešenog barija stoga bi on mogao predstavljati opasnost unatoč tome što se pretpostavlja kako barij unešen oralnim putem nije toliko toksičan.
Štetni mikotoksini
Aflatoksini su toksični metaboliti plijesni i gljivica koje rastu na različitim namirnicama, uključujući orašaste plodove. Pogoduje im atmosfera s visokim udjelom vlage i visoka temperatura, upravo ona koja se nalazi u prašumama. Dok primjerice bademi, orasi i pistacije ne predstavljaju potencijalni izvor ovog toksičnog spoja koji se povezuje s nastankom karcinoma jetre, brazilski orasi su visoko na popisu kontaminirane hrane. Razlog tome je što se brazilski orasi skupljaju nakon što padnu na tlo na kojem mogu provesti nekoliko dana pa čak nekoliko mjeseci prije nego ih se pokupi gdje mogu biti inficirani plijesnima. Istraživanja su pokazala da dobra proizvođačka praksa može minimizirati udio aflatoksina na oraščićima na način da se detaljnim pregledom i eliminacijom napuklih i oštećenih oraha smanji mogućnost kontaminacija cijele serije oraščića.
Štetimo li okolišu ako jedemo brazilske oraščiće?
U današnje vrijeme hranu više ne gledamo isključivo kroz prizmu utjecaja na zdravlje, nego nam je kao potrošačima postalo izuzetno bitno i kakav utjecaj uzgoj te hrane ostvaruje na okoliš. Brazilski oraščići su namirnica koja pripada održivoj prehrani. Drugim riječima, konzumacija ove hrane ne uzrokuje krčenje šuma i nema štetnih posljedica deforestizacija. Dapače, brazilski orasi rastu na divljim stablima, a kultivacija je do sada bila neuspješna.
Zaključak
Za kraj možemo zaključiti kako nutritivne prednosti svakako nadilaze potencijalne nedostatke, no svakako se savjetuje ograničiti unos te unositi od jednog do tri oraščića dnevno.
30.3.2021
