Menierova bolest ili hidrops labirinta je bolest unutarnjeg uha, a očituje se trijasom simptoma: vrtoglavicom, fluktuacijom sluha i šumom u uhu. Često se javlja i osjećaj punoće u uhu.
Bolest je prvi put opisao francuski liječnik Prosper Meniere 1861. godine. Nastaje zbog poremećaja cirkulacije tekućine(endolimfe) u unutarnjem uhu i kao odgovor labirinta na različite bolesti i stanja kao što su autoimune, alergijske, upalne, metaboličke, vaskularne, endokrinološke i psihosomatske bolesti. Najčešće počinje naglo, uglavnom iz punog zdravlja. Bolesnik navodi jaku vrtoglavicu često praćenu mučninom, povraćanjem i šumom u uhu. Simptomi mogu trajati i do nekoliko sati, a nakon prestanka napadaja opće se stanje potpuno normalizira.
Bolest je izrazito kroničnog tijeka. Kako se bolest razvija, tako razmaci između napadaja postaju sve kraći. Povećanjem broja napadaja, postupno dolazi i do trajnog oštećenja sluha. U početku bolesti, sluh se između napadaja normalizira. U kasnijoj fazi bolesti, sluh ostaje oslabljen nakon napadaja. Najčešće se prvi put javlja u 30-im i 40-im godinama života, a podjednako je zastupljena u oba spola. U približno četvrtine pacijenata bolest postaje obostrana što je najveći problem za struku i izazov za liječenje.
Dijagnostički postupak
U početku bolesti potrebno je uraditi kompletan neurološki pregled, jer vrtoglavica može biti simptom ozbiljne neurološke bolesti. Nakon smirivanja napadaja pacijent se upućuje na detaljnu audiološku obradu koja uključuje tonalnu audiometriju i timpanometriju, evocirane slušne potencijale moždanog debla (BERA), pretrage ravnoteže (VENG) te radiološke pretrage (MR/CT) . Tipična krivulja gubitka sluha kod Menierove bolesti pokazuje veći gubitak sluha u niskim frekvencijama (uzlazna krivulja zamjedbenog gubitka sluha).
Potrebno je naglasiti da ponekad tumor slušnog živca oponaša početak Menierove bolesti pa treba biti vrlo oprezan u dijagnostici. Potrebna je i dodatna laboratorijska dijagnostika kako bi se isključile endokrinološke, hematološke, vaskularne i autoimune bolesti. Konačna dijagnoza Menierove bolesti temelji se na kompletnoj obradi te praćenju i bilježenju dinamike napadaja kroz duži vremenski period. Da bi govorili o dokazanoj Menierovoj bolesti, pacijent mora imati najmanje dvije ili više spontane epizode vrtoglavice u trajanju od 20 minuta ili duže, audiometrijski zabilježenu nagluhost u barem jednom napadaju, šum ili punoću u zahvaćenom uhu uz isključenost ostalih mogućih uzroka.
Liječenje
U fazi akutnog napadaja potrebno je mirovanje, od lijekova najčešće se primjenjuju sedativi, antiemetici, diuretici i vazodilatatori. Potrebno je pacijente upozoriti na potrebu promjene prehrane i životnih navika. Savjetuje se što laganija i nemasna hrana, smanjenje unosa soli, izbjegavanje alkohola, gaziranih pića, kave, crnog čaja, čokolade, jakih začina, smanjenje ili ukidanje pušenja. Preporuča se umjerena dnevna fizička aktivnost, povremeni dnevni odmori i izbjegavanje stresnih situacija. Nakon smirivanja akutnog napadaja najčešće se primjenjuju diuretici , lijekovi za poboljšanje cirkulacije u unutarnjem uhu- betahistinski preparati i polivitaminska terapija.
Također može koristiti i primjena Meniett uređaja metodom povišenog tlaka. U slučaju neuspjeha medikamentoznog liječenja, dolazi u obzir i kirurško liječenje koje može biti konzervativno, poludestruktivno ili destruktivno koje dovodi do gubitka sluha zahvaćenog uha. Treba naglasiti da je cilj liječenja očuvanje sluha, smanjenje broja napadaja i ublažavanje simptoma koji prate bolest, a to su jaki šum, punoća u uhui smetnje ravnoteže. Stoga su potrebne redovite kontrole kod otorinolaringologa-audiologa kako bi se pravovremenim i odgovarajućim liječenjem na najbolji mogući način pomoglo pacijentu i omogućilo mu kvalitetan život.
23.12.2015
