Ovim tekstom se obraćam muškarcima ali, ništa manje, i njihovim ženama i kćerima. Nerijetko u životu muškarci naprave upravo ono što njihove žene zamisle, zažele ili (rjeđe) kad ultimativno zahtijevaju.
Ovim tekstom se obraćam muškarcima ali, ništa manje, i njihovim ženama i kćerima. Nerijetko u životu muškarci naprave upravo ono što njihove žene zamisle, zažele ili (rjeđe) kad ultimativno zahtijevaju. Stoga je možda svrsishodnije da ovaj napis uputim ženama i kćerima jer Vi, žene, zdravstvene tekstove svakako češće čitate nego Vaši muškarci pa će, možda, i poruka (iako posredno) do muškarca i doći i to u djelotvornom obliku – iz ovih ili onih razloga učiniti će PSA-test na vrijeme.
Već dvadesetak godina urološka struka, uz pomoć javno-zdravstvenih akcija i liječnika obiteljske medicine, sustavno radi na informiranju muškaraca o nužnosti rane dijagnostike raka prostate. Gotovo neprestano govorimo i pišemo o potrebi redovitih uroloških pregleda, kako i kada se rana dijagnostika provodi, o idealnoj životnoj dobi i jednostavnosti ključne pretrage … Nažalost, do sada postignutim ne možemo baš biti zadovoljni. Rak prostate i dalje predstavlja zdravstveni problem nacionalnih razmjera i to po broju ukupno oboljelih (prevalencija), broju novo dijagnosticiranih (incidencija) kao, nažalost, i broju umrlih bolesnika (mortalitet).
Shvatljivo je da muškarac u svojim ranim pedesetim godina, opterećen krizama kakve već nosi ta dob, još uvijek ima velika očekivanja od sebe u karijeralnom, financijskom, socijalnom pa i seksualnom pogledu. Shvatljivo je da mu u tim okolnostima (kad još mnogo želi, a sve manje može ali to ne želi priznati i pokazati) pomisao na obolijevanje nije ugodna i da je na svaki način potiskuje. Pa ipak, pokušajte biti racionalne barem Vi, žene – određivanje PSA u serumu nije ni komplicirana, ni vremenski zahtjevna, ni bolna, ni nedostižno skupa pretraga. Istodobno njezin rezultat može značajno utjecati na rizik postojanja bolesti u ovom trenutku i, što je još važnije, rizik nastanka bolesti u budućnosti. U 50-im godina vrlo je malo umrlih od raka prostate (prema epidemiološkim podacima ispod 10). Međutim, u dobi šezdesetogodišnjaka ta se brojka sedmerostruko povećava. Budući da se radi o sporom-napredujućem raku, ti koji umiru u šezdesetima bili su bolesni već u svojim pedesetima ali nisu za to znali. A mogli su! Trebalo je doći kod urologa na pregled i učiniti PSA – vrlo vjerojatno bi bolest bila otkrivena u mnogih na vrijeme – dok se još može izliječiti!
Muškarci počinju spontano tek u svojim sedamdesetima pažnju koncentrirati na zdravlje jer ih okolnosti na to prisile. Iako je to opći fenomen u ovom slučaju govorimo o raku prostate. Ne zaboravite, makar Vi, žene (kad mi, muškarci, već ne možemo upamtiti) – RANA DIJAGNOSTIKA SE PROVODI 20 GODINA PRIJE SEDAMDESETE! Stoga ne treba čuditi da još uvijek puno premalo muškaraca u dobi 50-69 određuje PSA i redovito odlazi na urološki pregled, a previše njih u svojim kasnim godinama, iznad 75 pa i 85, gotovo opsesivno inzistira na ranoj dijagnostici. U kasnoj dobi – nema rane dijagnostike!
O tom nesvrsishodnom i neracionalnom inzistiranju ću pisati u slijedećoj kolumni. Sada bih želio ponovo naglasiti kako muškarac, čiji je otac, brat ili djed bolovao, ili boluje od raka prostate, ima mnogostruko viši rizik obolijevanja. Stoga on treba odrediti svoj PSA (dakle, vlastiti aktualni rizik obolijevanja) već s navršenih 45 godina. Ostali muškarci, koji ne nose u svom genskom nasljeđu, takav povišeni rizik to trebaju učiniti s 50 godina. Te ishodišne vrijednosti PSA- testa će dalje voditi Vas i vašeg urologa u racionalnom planiranju i određivanju intervala slijedećeg PSA-testa. Jedno smo naučili – inzistirati na upornom jednogodišnjem PSA testiranju, provodeći ga u svih muškaraca istim tempom, jednostavno nema smisla. Rizik nije u svih isti pa i učestalost testiranja treba biti individualna.
22.12.2017
