Bolno stopalo – 14. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Ruptura Ahilove tetive.

Nekirurško liječenje.

U nekirurškom liječenju, bolesnik dobiva nosivu ortozu. Uobičajeno vrijeme liječenja je oko 8 tjedana s korekcijom položaja skočnog zgloba svaka dva tjedna. Tijekom prvih tjedana, gležanj se često imobilizira, nakon čega je dopušteno postupno povećavanje aktivnosti pokreta u kombinaciji s povećanjem opterećenja težinom.

Neoperativno liječenje izbjegava rizike povezane s operativnim zahvatima, poput infekcije.

Međutim, nekirurški pristup može povećati rizik za ponovno puknuće tetive i oporavak može potrajati dulje. Nedavne studije pokazuju povoljne ishode kod ljudi koji se liječe nekirurški ako rano krenu s vježbama opterećenja.

Kirurško liječenje.

Može biti otovrenog tipa i minimalno invazivna kirurgija. Postupak obično uključuje rez na stražnjoj strani potkoljenice i spajanje puknute tetive. Ovisno o stanju oštećenog tkiva, reparacija tetive se može pojačati drugim tetivama.

Komplikacije mogu uključivati ​​infekciju i oštećenje živaca. Minimalno invazivni postupci smanjuju stopu infekcije u odnosu na one kod otvorenih postupaka.

Kirurško liječenje dovodi do smanjenog rizika od ponovne rupture tetive u usporedbi s nekirurškim liječenjem. Međutim, ukupni rizik od komplikacija, poput infekcije rane, povećava se kirurškim liječenjem, posebno otvorenom tehnologijom. Razlika između otvorene i minimalno invazivne kirurgije je mala; obje su tehnike povezane s niskom učestalošću ponovne rupture tetive. U dvije studije, međutim, minimalno invazivne tehnike općenito pokazuju smanjenu učestalost komplikacija, ali navedena tehnika također može povećati rizik od oštećenja živca suralis (osjetni živac stražnjeg djela potkoljenice).

Međutim, brza mobilizacija može smanjiti ukupnu učestalost komplikacija, uključujući stvaranje adherencija (priraslica) i rizik od tromboze dubokih vena.

Rezultati kirurškog ili nekirurškog liječenja nakon puknuća Ahilove tetive su poprlilično slični. Korist u obliku niskog rizika od ponovne rupture tetive i mogućeg ranijeg oporavka funkcije tijekom kirurškog liječenja često ne premašuje rizik od infekcije ili oštećenja živaca koji mogu nastati u vezi s operacijom. S druge strane, bolesnici koji se bave sportom na razini koja postavlja visoke zahtjeve na Ahilovu tetivu bi se trebali operirati kako bi se smanjio rizik od ponovne rupture. Moguće je i da sportaši ranije i u većoj mjeri vrate snagu u potkoljeničnim mišićima, nakon operacije, što je važno za raniji povratak sportskim aktivnostima, posebno na visokoj razini.

Također postoje naznake smanjenog rizika od produljenja tetiva tijekom kirurškog liječenja u odnosu na nekirurško. Izbjegavanje produljenja tetive vjerojatno će biti od velike važnosti za sportaše. Dijalog između liječnika i pacijenta je od velike važnosti za postizanje optimalnog liječenja ove ozljede.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2654475679

Degenerativna ozljeda meniska – 8. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDegenerativne ozljede meniska obično nemaju dobru sposobnost spontanog zacjeljivanja. Zbog toga je liječenje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, prvenstveno boli i smanjene pokretljivosti. Neoperativno (konzervativno) liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizioterapiju, i operativno liječenje djelomičnom resekcijom meniskusa u konačnici često imaju slične rezultate. Dobro planirana i prilagođena fizioterapija može značajno smanjiti bol i poboljšati kvalitetu […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_73264349_L

Degenerativna ozljeda meniska – 7. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaKirurško liječenje Kirurško liječenje meniska, najčešće u obliku artroskopske djelomične meniscektomije, razmatra se kada neoperativno liječenje ne donese poboljšanje, a bolesnik nema uznapredovalu artrozu (istrošenost koljena). Operacija se također može preporučiti ako postoje izraženi mehanički simptomi, primjerice blokada koljena ili nemogućnost potpunog ispružanja i savijanja noge. Tijekom zahvata uklanja se samo oštećeni i nestabilni dio […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_138048256_L

Degenerativna ozljeda meniska – 6. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteLiječenje Prije su se degenerativne ozljede meniska najčešće liječile operacijom, pri čemu se oštećeni dio meniska uklanjao. Međutim, novija istraživanja pokazala su da se rezultati takvog zahvata ne razlikuju mnogo od onih koji se postižu neoperativnim, odnosno konzervativnim liječenjem. Bez obzira na način liječenja, cilj je isti – ublažiti bol i poboljšati pokretljivost koljena. Pokazalo […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Kako protumačiti MR nalaz lumbalne kralježnice s bulgingom diskusa i urednom medulom?

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_548151614_L

Degenerativna ozljeda meniska – 5. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteRadiološka dijagnostika Magnetna rezonancija (MR) je rijetko indicirana kao prva linija radiološke pretrage za bol u zglobu koljena kod osoba srednje i starije dobi. Ovaj pregled može biti potreban ako neoperativno liječenje nije bilo uspješno, kod jake boli kako bi se potvrdila dijagnoza ozljede meniska ili isključile druge diferencijalne dijagnoze. Magnetska rezonancija (MR) je zlatni […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Upit o ponovnom uvođenju metotreksata

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_169437606_L

Degenerativna ozljeda meniska – 4. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDijagnoza Dijagnoza degenerativne ozljede meniska se obično postavlja kliničkim pregledom i anamnezom. Anamneza treba uključiti ​​informacije o boli (kako je započela bol, lokacija bola, čimbenici koji pogoršavaju ili poboljšavaju bol), pitanja o prethodnoj traumi koljena, kao i prethodnom liječenju zgloba koljena. Pregled koljena se sastoji od inspekcije (malformacija zgloba), palpacije (struktura okolo zgloba), pokretljivosti u […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Degenerativna ozljeda meniska – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteVježbanje. Većina osoba s degenerativnom rupturom obično ima samo blage simptome koji se ne pogoršavaju. Stoga većina bolesnika s ovom dijagnozom ne treba kontinuiranu zdravstvenu skrb. Dakle većina si sama može pomoći uz lijekove protiv bolova pri akutizaciji simptoma i redovitim vježbanjem. Vježbe su i najvažnija terapija kod ovog stanja, te mogu povećati aktivnost bolesnika […]