Istražujući Jordan i planirajući plan puta znao sam već odavno za Petru. Kao mali, po prvi put ugledao sam je u Indiana Jonesu i od tada kroz sve ove godine vidio na bezbroj slika, videa i časopisa.
Petra nije samo ono što se vidi na fotografijama, jedna stijena u kojoj je uklesan hram imena „Treasury“ (na arapskom Al Khazneh). Petra je zapravo puno više od toga! To je cijeli kompleks hramova, grobnica i kuća uklesanih u stijene. Ono što je u meni probudilo tu neku iskru za odlaskom u Petru i usponu do vrha jest trenutak kada sam saznao za „Monastery“, tj. „Ad-Deir“. Hram je to na samome vrhu planine do kojeg je potrebno prijeći cca. 2 km makadama i savladati oko 850 visokih i skliskih stepenica.
Kada sam nastradao, upoznao sam jednog čovjeka koji mi je ispričao priču o nekom blesavom Francuzu koji je platio ljudima da ga nose nas Machu Picchu. Pomislio sam tada, koliko lud moraš biti da se odlučiš za takvo nešto!? Iako sam bio svjestan svojeg stanja i nemogućnosti odlaska do vrha, što sam više gledao u fotografiju hrama na vrhu, to je u meni želja da ga vidim vlastitim očima bila sve veća. S jedne strane imao sam tu ogromnu želju, dok je s druge strane prevladavala ljutnja i frustracija jer sam bio svjestan da do gore ne mogu. Bez obzira na to, pomisao o odlasku do vrha i koliko bi dolazak kolicima do hrama bio epski nije me napuštao. Razmišljao sam o tome i pitao se zašto nam je svima, osobama s invaliditetom, a i ljudima oko nas usađeno da osoba u kolicima mora biti zatočena u svoja četiri zida? Zašto ja ne bih mogao biti kao onaj ludi Francuz?
Predstavivši moju ideju o usponu ljudima oko sebe, moja su se razmišljanja pokazala realnim. Dobivši salve komentara da nisam normalan, da sam budala i da je to nemoguće, shvatio sam da je ovo nešto što uistinu želim, bez obzira na to što netko kaže. Pa i što ako sam budala i ako nisam normalan? Osim toga, osjetio sam i potrebu dokazati im suprotno, jer ja sam itekako „vidio“ da je do vrha moguće doći, samo još nisam znao kako.
Odlučivši se za put u Jordan, moj je cilj tamo postao jasan i sav moj fokus usmjerio sam na Petru! Tjednima istražujući otkrio sam da do vrha postoji i stražnji ulaz, s druge strane planine. Naravno, informacija o stazi gotovo da i nije bilo, gledao sam slike, videa, pričao s ljudima koji su tamo bili, pisao po grupama, forumima, slao upute i nisam saznao gotovo ništa osim da nema stepenica koliko i na prednjem ulazu. Nevjerojatno mi je bilo koliko je malo ljudi zapravo znalo za sam hram, a pogotovo za stražnji ulaz. Iako su mi mnogi savjetovali doći do vrha pomoću magarca, to niti sam mogao niti sam htio, iz više razloga.
Razbijajući glavu kako doći gore, sasvim slučajno, gledajući mapu, uočio sam beduinski kamp sjeverno od Petre koji je na moje čuđenje imao Facebook stranicu. Uspostavio sam kontakt, objasnio što želim i u kakvoj sam situaciji te započeo „pregovore“. To dogovaranje, natezanje i cjenkanje trajalo je nešto više od mjesec dana! Ja pitam tri pitanja, odgovor dobijem na jedno. Loš engleski s njihove strane i nemogućnost da im nešto objasnim kako bi me u potpunosti razumjeli koštali su me živaca i doveli do saznanja da je s Arapima uistinu teško pregovarati. To je nešto u što sam i dan danas uvjeren…
Iako smo dogovorili baš sve, onaj konačan odgovor s njihove strane i potvrda da idemo nije došao niti do trenutka kada smo uzletjeli prema Jordanu. U nadi da će se javiti nastavio sam planirati ostatak putovanja.
U Jordan sam na kraju krenuo ne znajući, ali vjerujući u odgovor i uspjeh da ću doći do vrha. Nažalost, u tome sam praktički bio sam, jer u mene gotovo nitko nije vjerovao. Naprotiv, neki su se sa mnom čak i kladili da do vrha neću doći, a najpoznatiji vodič u Jordanu mi je rekao da „nemam šanse“.
Jordan smo obišli uzduž i poprijeko, a odgovor od kampa stigao je noć prije uspona, kada sam od ljudi s kojima sam se dogovarao na kraju konačno odustao…
Ipak, na moju sreću, taj prvi dan našeg obilaska Petre sasvim slučajno upoznao sam dva mlađa beduina koje sam, ispričavši im moju ideju, potpuno oduševio. Odlučili su preuzeti inicijativu i tako je pao dogovor da sljedećeg jutra s njima idem na vrh Petre!
21.9.2026
