Arahnoidalne (arahnoidne) ciste benigne su tvorbe ispunjene tekućinom koja je po sastavu gotovo istovjetna cerebrospinalnoj tekućini, a nastaju unutar arahnoidne membrane. Većina arahnoidnih cista je urođena: nastaju još prije rođenja, kao mala nepravilnost u razvoju moždanih ovojnica. Za to nitko nije kriv i ne može se spriječiti. Rjeđe cista nastane kasnije u životu, nakon ozljede glave, krvarenja, upale moždanih ovojnica ili operacije. Većina cista se ne nasljeđuje, a obično ne zahtijeva genetsko testiranje.
Većina ih je asimptomatska i ostaje nepromijenjena tijekom cijelog života, dok manji dio raste, vrši kompresiju na okolne strukture ili ometa protok likvora te tada zahtijeva kirurško liječenje. Mogu se javiti u mozgu i kralježničnoj moždini.
Arahnoidne ciste kralježnične moždine rijetke su, znatno rjeđe od onih u mozgu.
Koliko su česte?
Prevalencija arahnoidnih cista u općoj populaciji iznosi 1–3 %. Mogu se javiti u bilo kojoj dobi, od dojenačke do duboke starosti.
U većini kliničkih serija muškarci su zastupljeni dva do tri puta češće od žena. Lijeva strana zahvaćena je češće od desne.
Multiple ciste nalaze se u oko 5 % bolesnika. Većina se dijagnosticira u djetinjstvu, a velike serije pokazuju da se nove ciste u odrasloj dobi pojavljuju iznimno rijetko, što podupire hipotezu o njihovu kongenitalnom podrijetlu.
Arahnoidne ciste u pravilu se javljaju sporadično, no opisana je povezanost s nizom sindroma i genetskih poremećaja.
Klinička slika
Velika većina arahnoidnih cista je bez simptoma. U seriji Al-Holoua i suradnika na odraslima tek je manji dio bolesnika imao simptome koji se razumno mogu pripisati cisti, a u populacijskoj studiji iz Göteborga osobe s cistom nisu se od kontrola razlikovale po učestalosti glavobolje i vrtoglavice.
Zašto neke ciste s vremenom rastu, nije potpuno razjašnjeno. Najprihvaćenije objašnjenje jest mehanizam jednosmjernog ventila: likvor pri svakom otkucaju srca, kašlju ili naprezanju ulazi u cistu, ali iz nje teže izlazi. Zbog toga se tegobe kod nekih ljudi pojačavaju pri kašlju, kihanju ili naprezanju.
Simptomi koji se javljaju ovise o lokalizaciji i mogu biti:
Glavobolja,
Epileptički napadaji,
Poremećaj govora,
Endokrinološki poremećaji (preuranjeni pubertet),
Poremećaj vida,
Gubitak sluha,
Tinitus.
Posebno je osjetljivo pitanje nespecifičnih simptoma: kronične glavobolje, vrtoglavice, poremećaja pažnje, smetnji pamćenja, razvojnih teškoća u djece i psihijatrijskih simptoma. Kod nespecifičnih simptoma cistu treba smatrati uzrokom tek nakon iscrpne obrade i isključenja drugih uzroka.
Arahnoidalne ciste kralježnične moždine često se otkriju sasvim slučajno, na MR-u snimljenom zbog bolova u leđima ili vratu. Većina arahnoidnih cista kralježnične moždine ne uzrokuje nikakve simptome. Kad ih ipak uzrokuju, simptomi ovise o tome gdje se cista nalazi i što pritišće, a obično se razvijaju polako, tijekom mjeseci ili godina. Najčešći su:
– bol u leđima ili vratu, često promjenjiva, s razdobljima poboljšanja i pogoršanja;
– bol koja se širi u ruku, nogu ili oko prsnog koša, uz trnce ili utrnulost;
– postupno slabljenje nogu ili ruku, ukočenost i nesiguran hod;
– smetnje mokrenja (hitnost, otpuštanje ili teškoće pri mokrenju) i stolice;
– pojačanje tegoba pri kašlju, kihanju ili naprezanju, a kod nekih ljudi i promjene ovisno o položaju tijela.
Budući da su ti simptomi česti i kod mnogo češćih bolesti, poput diskus hernije, dijagnoza se zna postaviti tek nakon duljeg vremena. Isto tako, slučajno otkrivena cista ne mora biti uzrok bolova u leđima.
Kako se dijagnosticira?
MR je metoda izbora za dijagnozu i praćenje arahnoidnih cista. Tipična cista oštro je ograničena tvorba glatkih rubova.
Elektroencefalografija, neurooftalmološki pregled s vidnim poljem, endokrinološka obrada i neuropsihološko testiranje indicirani su prema kliničkoj slici i lokalizaciji ciste.
Komplikacije, prirodni tijek i prognoza
Prirodni tijek većine arahnoidnih cista je benigan. U velikoj seriji odraslih Al-Holoua i suradnika ciste su tijekom praćenja gotovo uvijek ostale stabilne, a tek je zanemariv broj bolesnika naknadno zahtijevao operaciju. U djece je rast češći, ali je ograničen uglavnom na najmlađu dob: ciste koje se povećavaju u pravilu to čine u prve četiri godine života, dok je nakon toga rast rijedak. Opisane su i spontane regresije, najčešće nakon traume ili rupture ciste.
Komplikacije same ciste najčešće su krvarenja. Pretpostavljeni mehanizam jest kidanje krhkih premosnih vena i krvnih žila u stijenci ciste, koja zbog manje elastičnosti slabije ublažava pomake mozga.
Klinička važnost arahnoidalnih cista prvenstveno je u tome da se ne propusti prepoznati rijetka cista koja doista uzrokuje simptome. U svakodnevnoj kliničkoj praksi znatno se češće događa da se nespecifične tegobe (glavobolje, vrtoglavice, kognitivne smetnje, psihijatrijski simptomi) pripišu slučajno otkrivenoj cisti, što može dovesti do nepotrebnih operacija, ali i do propuštanja stvarnog uzroka tegoba.
16.11.2026