Helicobacter pylori (H. pylori) bakterija je koja može kolonizirati želučanu sluznicu i izazvati kroničnu upalu želuca – gastritis. Infekcija se najčešće stječe tijekom djetinjstva i, ako se ne liječi, može trajati godinama. Ipak, važno je naglasiti da prisutnost H. pylori ne znači automatski da dijete ima ozbiljnu bolest. Komplikacije poput ulkusne bolesti u djece su relativno rijetke.
Suvremene europske i sjevernoameričke smjernice zato naglašavaju da se kod djece ne preporučuje rutinsko testiranje na H. pylori zbog svakog nespecifičnog probavnog simptoma. Cilj je prije svega pronaći pravi uzrok tegoba.
- pylori se najčešće stječe u djetinjstvu. Točan put prijenosa nije uvijek moguće utvrditi, ali važnu ulogu imaju bliski kontakt i prijenos mikroorganizma unutar kućanstva.
Nakon kolonizacije želuca bakterija može dugo ostati prisutna i izazivati kroničnu upalnu reakciju želučane sluznice.
Velik broj djece nema nikakve simptome. Kada se tegobe pojave, mogu uključivati:
- bol ili nelagodu u gornjem dijelu trbuha
- mučninu
- osjećaj nadutosti
- smanjen apetit
- povremeno povraćanje.
Međutim, bol u trbuhu kod djeteta sama po sebi nije dovoljan razlog za testiranje na H. pylori. Kod funkcionalne abdominalne boli suvremene smjernice ne preporučuju rutinsko testiranje na ovu bakteriju.
Najvažnija indikacija za dijagnostičku obradu jest želučani ili dvanaesnični ulkus odnosno erozivna bolest. Ako se kod djeteta potvrdi H. pylori u takvom kontekstu, preporučuje se liječenje i naknadna potvrda eradikacije.
Posebnu pažnju zahtijevaju i djeca čiji je prvostupanjski srodnik imao karcinom želuca, kod kojih se prema smjernicama može razmotriti neinvazivno testiranje.
Dijagnostički pristup kod djece razlikuje se od pristupa odraslima. Ako je potrebna endoskopska obrada, dijagnoza se prema aktualnim smjernicama temelji na biopsiji želučane sluznice, uz histopatološku analizu i mikrobiološke odnosno molekularne metode.
U određenim situacijama koriste se i pouzdani neinvazivni testovi, primjerice 13C-ureja izdisajni test ili laboratorijski test antigena H. pylori u stolici.
Važno je znati da neki lijekovi mogu utjecati na rezultat testiranja. Prije testiranja i prije provjere uspješnosti eradikacije potrebno je, prema smjernicama, odgovarajuće vrijeme biti bez inhibitora protonske pumpe i antibiotika.
Ako je liječenje indicirano, provodi se kombinacijom lijekova, najčešće antibiotika uz lijek koji smanjuje lučenje želučane kiseline. Izbor terapije treba prilagoditi lokalnim obrascima rezistencije i, kada je moguće, rezultatu testiranja osjetljivosti bakterije na antibiotike.
To je osobito važno zbog sve veće otpornosti H. pylori na antibiotike, posebno na klaritromicin. Aktualne smjernice preporučuju da se terapija prilagodi utvrđenoj osjetljivosti, a ako ona nije dostupna, režimi koji sadrže klaritromicin ne bi se trebali rutinski primjenjivati.
Povlačenje simptoma nije dovoljno za potvrdu uspješnog liječenja. Eradikaciju je potrebno potvrditi pouzdanim testom, najčešće najmanje četiri tjedna nakon završetka antibiotske terapije, uz odgovarajuću pauzu od lijekova koji mogu utjecati na rezultat.
Dugotrajna infekcija može uzrokovati kronični gastritis i povećati rizik od peptičke ulkusne bolesti. U odrasloj dobi povezana je i s povećanim rizikom od karcinoma želuca, ali takve su komplikacije vrlo rijetke u dječjoj dobi.
Upravo zato suvremeni pristup nije „testirati svako dijete i liječiti svaki pozitivan nalaz“, nego pažljivo procijeniti kada je testiranje opravdano i kada će liječenje donijeti korist.
Kada se roditelji trebaju javiti liječniku?
Liječnički pregled posebno je važan kod djeteta koje ima:
- trajne ili ponavljajuće bolove u trbuhu
- povraćanje koje se ponavlja
- znakove gastrointestinalnog krvarenja
- crnu, katranastu stolicu
- gubitak tjelesne težine ili slabiji rast
- izraženu slabost ili bljedilo
- simptome koji se pogoršavaju ili značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje.
Helicobacter pylori česta je bakterijska infekcija koja se najčešće stječe tijekom djetinjstva, ali nije svaka bol u trbuhu posljedica H. pylori infekcije. Suvremene smjernice stoga ne preporučuju rutinsko „testiranje na bakteriju“ kod svakog djeteta s probavnim tegobama.
Kada postoji opravdana indikacija, pravilna dijagnostika i odgovarajuće liječenje mogu uspješno ukloniti infekciju. Posebno je važno terapiju provoditi prema preporuci liječnika i nakon liječenja potvrditi da je bakterija doista eradikirana.
Najvažnije: pozitivan nalaz H. pylori kod djeteta zahtijeva stručnu procjenu, a ne automatsko liječenje bez jasne indikacije.
26.8.2026
