Sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS) kronični je poremećaj autonomnog živčanog sustava karakteriziran pretjeranim ubrzanjem srčanog ritma pri ustajanju, bez značajnog pada krvnog tlaka. To je jedan od najčešćih oblika disautonomije koji pogađa otprilike 0,1–1 % populacije, pretežno žene u dobi između 15 i 50 godina. Iako je POTS prepoznat već desetljećima, sve veća svijest nakon pandemije bolesti COVID-19 dovela je do boljeg razumijevanja njegove složene patofiziologije i različitih kliničkih slika.
POTS nije pojedinačna bolest, već sindrom uzrokovan različitim mehanizmima. Razumijevanje različitih vrsta POTS-a ključno je jer utječe na dijagnostičku procjenu, liječenje i dugoročnu prognozu.
Kako se klasificira POTS?
Postoji nekoliko klasifikacijskih sustava, a najšire prihvaćeni dijeli POTS na pet glavnih podtipova:
- Neuropatski POTS
- Hiperadrenergički POTS
- Hipovolemijski POTS
- Autoimuni (imunosno posredovani) POTS
- Sekundarni POTS
Mnogi pacijenti pokazuju značajke više od jednog podtipa, zbog čega je njihovo preklapanje uobičajeno, a ne iznimno.
Od 2020. godine infekcija virusom SARS-CoV-2 postala je jedan od najvažnijih okidača novonastalog POTS-a. Mnogi pacijenti s dugotrajnim COVID-om pokazuju mješovite fenotipove POTS-a, a ne samo jedan podtip.
Liječenje treba prilagoditi svakom bolesniku. U liječenju se primjenjuju različite skupine lijekova.
- Beta-blokatori
Niska doza propranolola ima najviše dokaza o učinkovitosti. Lijek djeluje tako da smanjuje prekomjernu sinusnu tahikardiju i simpatičku aktivaciju. Uobičajena je doza vrlo mala, od 10 do 20 mg. Lijek se može primjenjivati dva puta dnevno. Učinak propranolola očituje se smanjenjem palpitacija, poboljšanom tolerancijom na vježbanje i smanjenjem vrtoglavice. Potencijalni neželjeni učinci mogu biti umor, hipotenzija, depresija i intolerancija na vježbanje. Veće doze mogu pogoršati umor.
Metoprolol i bisoprolol također se često primjenjuju. Ivabradin se također primjenjuje u liječenju POTS-a. Njegove su prednosti smanjenje broja otkucaja srca i održavanje krvnog tlaka. Kliničke studije pokazale su smanjenje palpitacija i umora te poboljšanje kvalitete života. Uobičajena doza iznosi od 2,5 do 7,5 mg dnevno. Nuspojave koje se mogu javiti jesu usporenje srčanog rada (bradikardija) i, rijetko, fibrilacija atrija.
- Mineralokortikoidi
Fludrokortizon pripada ovoj skupini lijekova. Mehanizam njegova djelovanja temelji se na zadržavanju natrija i povećanju volumena plazme. Uobičajena doza iznosi od 0,05 do 0,2 mg dnevno. Potrebno je pratiti krvni tlak, razinu kalija u serumu i pojavu edema. Potencijalne komplikacije jesu sniženje razine kalija, povišenje krvnog tlaka i zadržavanje tekućine.
- Alfa-1 agonisti
Midodrin je lijek koji izaziva suženje perifernih krvnih žila i tako dovodi do smanjenog nakupljanja venske krvi. Osobito je koristan kod neuropatskog POTS-a. Primjenjuje se u dozi od 2,5 do 10 mg. Nuspojave koje se mogu javiti jesu trnci, zadržavanje mokraće i povišenje krvnog tlaka. Trebalo bi izbjegavati uzimanje lijeka neposredno prije spavanja.
- Pojačivači kolinergičke neurotransmisije
Piridostigmin može smanjiti broj otkucaja srca u stojećem položaju. Primjenjuje se u dozi od 30 do 60 mg. Nuspojave koje može izazvati jesu proljev, grčevi u trbuhu i pojačano slinjenje.
- Centralni simpatolitici
U ovu skupinu ubrajaju se klonidin i metildopa. Ovi lijekovi mogu se primjenjivati kod bolesnika s takozvanim hiperadrenergičkim POTS-om. Smanjuju prekomjernu aktivnost simpatikusa. Budući da mogu uzrokovati umor, liječenje se započinje vrlo niskim dozama.
- Droksidopa
Droksidopa je odobrena za liječenje neurogene ortostatske hipotenzije, a ograničene studije upućuju na moguću korist kod pacijenata s POTS-om.
- Dezmopresin
Mehanizam djelovanja temelji se na povećanom zadržavanju vode. Kratkoročne studije pokazuju poboljšanu ortostatsku toleranciju. Dugotrajna primjena ograničena je zbog rizika od sniženja razine natrija.
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)
SSRI mogu poboljšati autonomnu regulaciju kod pacijenata. Korist može biti veća kada su prisutni anksioznost i depresija.
U djece su principi liječenja slični onima u odraslih. Prednost se daje edukaciji, tjelovježbi, hidraciji i nadoknadi soli. Lijekovi su rezervirani samo za teške simptome.
Prepoznavanje prevladavajućeg podtipa POTS-a ima praktične implikacije. Pacijenti s neuropatskim POTS-om često imaju najviše koristi od mjera koje poboljšavaju venski povrat, dok oni s hiperadrenergičkim POTS-om mogu bolje reagirati na lijekove koji smanjuju simpatičku aktivnost. Bolesnici s hipovolemijskim POTS-om općenito zahtijevaju intenzivno povećanje volumena, dok pacijentima s autoimunim ili sekundarnim oblicima može biti potrebna i procjena te liječenje osnovnog stanja. Budući da je preklapanje podtipova uobičajeno, liječenje obično uključuje individualiziranu kombinaciju promjena načina života, fizikalne rehabilitacije i ciljane farmakološke terapije.
Sindrom posturalne ortostatske tahikardije heterogeni je poremećaj s više uzročnih mehanizama. Glavni podtipovi – neuropatski, hiperadrenergički, hipovolemijski, autoimuni i sekundarni POTS – razlikuju se prema patofiziologiji, kliničkim značajkama, dijagnostičkim nalazima i terapijskim pristupima, iako mnogi pacijenti pokazuju obilježja više od jednog tipa. Točno prepoznavanje prevladavajućeg kliničkog tipa ključno je za prilagođavanje liječenja, kontrolu simptoma i poboljšanje kvalitete života. Znanstvena istraživanja, posebno u područjima autoimunosti i postvirusne disautonomije, znatno su unaprijedila naše razumijevanje POTS-a i pružaju nadu za ciljanu terapiju u budućnosti.
24.7.2026