Sjemenik (lat. – testis), zapravo mošnja (lat. – scrotum), katkad se napuni, u većoj ili manjoj mjeri, tekućinom. Radi se o tekućini koju najčešće ne stvara sam testis, odnosno njegovo tkivo, nego njegova ovojnica (tunica albuginea visceralis), koja iznutra oblaže i sam skrotum (tunica albuginea parietalis). Tako možemo reći da se zapravo ne radi o bolesti testisa, nego njegovih ovojnica, a daleko poznatiji i češće korišteni naziv ove bolesti je „hidrokela“. Korijen riječi je grčki (od hydros – voden) i latinski (od coelum – šupljina, prostor), pa se hidrokela doslovno, i prilično ispravno, može prevesti kao vodena šupljina ili vodena kila.
Hidrokela je dosta često stanje u muškaraca koje može označavati bolest, ali i simptom bolesti. Hidrokela, dakle, može biti idiopatska (kojoj ne znamo točan uzrok) ili simptomatska, kad je ona posljedica neke bolesti (najčešće upale epididimisa ili tumora samog testisa). Testisi nastaju i razvijaju se iza trbušne šupljine, koju obavija peritoneum (potrbušnica), u području zvanom retroperitoneum. Tijekom svog rasta i razvoja testis se spušta u skrotum gurajući ovojnice trbušne šupljine (važna je ovdje potrbušnica) ispred sebe. Tako su zapravo testisi i njihove ovojnice „derivat“ sadržaja trbušne šupljine, iako su, u normalnom razvoju, već kod rođenja oba smještena u skrotumu. Potrbušnica, pa tako i njezin derivat, tunica vaginalis, aktivne su membrane koje izlučuju i resorbiraju tekućinu i neke tvari. Kako je u trbuhu, tako je i u skrotumu. Dok postoji ravnoteža sekrecije i resorpcije, nema nakupljanja tekućine. Kad se ta ravnoteža poremeti, iz nama nedovoljno poznatih razloga, nastaje idiopatska hidrokela. Ako tu ravnotežu poremeti upala (najčešće epididimitis) ili tumor testisa, trauma itd., razvija se simptomatska hidrokela.
Ovakvo stanje se manifestira oteklinom jedne polovice skrotuma, a znatno rjeđe obostrano i istodobno. Oteklina može biti minimalno uočljiva (kad je mekana i testis još dostupan opipavanju), pa preko veličine šake, sve do veličine dječje glave, kad je, zbog napetosti, hidrokela tvrda, a testis palpaciji nedostupan. Takva oteklina je u pravilu bezbolna u slučaju idiopatske hidrokele i tumora, a bolna i praćena crvenilom i oteklinom same kože skrotuma kod sekundarne, simptomatske hidrokele. Bol, crvenilo, oteklina i povišena tjelesna temperatura sugeriraju epididimitis kao podlogu nastanka hidrokele (tipična simptomatska hidrokela).
Hidrokela može nastati već u novorođenačkoj/dojenačkoj dobi zbog još neuspostavljene ravnoteže sekrecije i resorpcije na dva spomenuta lista tunike vaginalis i najčešće se spontano povlači kroz kraće vrijeme. Pojavi li se bezbolna hidrokela u vrijeme puberteta – adolescencije ili u muškarca mlađe dobi, prvenstveno valja isključiti tumor testisa kao uzrok nastanka hidrokele. U spolno aktivnih muškaraca srednje dobi moguć je epididimitis, a u starijih muškaraca uzrok je ponavljajuća uroinfekcija i/ili nošenje katetera.
Male hidrokele potrebno je samo nadzirati u smislu daljnjeg rasta ili spontanog povlačenja (u odrasloj dobi rijetko!). Za veće, nakon što smo isključili podležeću bolest i utvrdili idiopatsku hidrokelu, punkcija i evakuacija uvijek su atraktivna i jednostavna metoda, ali kratkog vijeka jer ne otklanjaju uzrok. Kirurško liječenje je trajno rješenje, a recidivi su vrlo rijetki. Postoje razne metode operacije (Winckelman, Solomon, Lord itd.), a suština svake je na neki način reducirati ovojnicu – tunicu vaginalis – jer ona je izvor nakupljanja tekućine, a ne sam testis. Utoliko je idiopatska hidrokela bolest ovojnica testisa, a ne testisa samog po sebi.
9.4.2026
