Pitanjem plodnosti (fertilitet), neplodnosti (infertilitet) i smanjenom plodnošću (subfertilitet) u muškaraca bave se urolozi koji su subspecijalisti andrologije. O andrologiji je već bilo ranije riječi na ovim stranicama. Prije stotinjak, pa i dosta manje godina, je pitanje infertiliteta uglavnom bilo tradicionalno adresirano ženama, ali, osobito u posljednjih pedesetak godina smanjena plodnosti ili neplodnost muškarca postaje sve aktualnija tema. Još samo prije 20-ak godina smatralo se da je neplodnost muškarca uzrok nemogućnosti začeća u svega 20% slučajeva, a danas se taj postotak udvostručio.
Prosječni broj spermija u ejakulatu smanjio se posljednjih četvrt stoljeća toliko da gotovo možemo govoriti o epidemiji muške neplodnosti. Uzroci takvog stanja mogu biti urođeni i stečeni, a gotovo svi utječu na spermatogenezu (stvaranje spermija u testisima). Tu su izloženost zračenju i/ili visokim temperaturama, pretjerano konzumiranje duhana, droga i alkohola, kemoterapija, dob, preboljeli zaušnjaci (mumps) u djetinjstvu s posljedičnim upalnim promjenama testisa, spolno prenosive bolesti, varikokela, hipogonadizam (smanjenje funkcije sekrecije testosterona), kriptorhizam (nespušteni testis/i), antitijela na spermije itd.
U cjelokupnom ejakulatu spermiji čine samo 5% volumena dok su ostalo sekreti nadsjemenika, ampularnog sijela sjemenog kanala, prostate i tzv. bulbouretralnih žlijezda. Govoreći o spermijima, prosječno cjelokupni ejakulat sadrži 300 milijuna spermija, a najvažniji parametri u spermiogramu su ukupan broj spermija, a još je važnija njihova koncentracija i pokretljivost. Donja granica koncentracije spermija u ejakulatu, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, je 20 milijuna po mililitru ejakulata. Pokretljivost spermija je sljedeća važna komponenta i treba reći kako je svega njih 25-50% kvalitetno i progresivno pokretljivo prema naprijed. Od svih navedenih parametara ipak je najvažnije može li ili ne pojedini spermij (potreban je samo jedan!) oploditi jajnu stanicu.
Katkad su muškarci s manjim brojem spermija u stanju postići začeće i suprotno – oni s većim brojem spermija to ne mogu.
Upravo stoga, iako je spermiogram prva i nezaobilazna stepenica u dijagnostici infertiliteta muškarca, njegova je vrijednost i značenje donekle relativno. Smatra se da će oko 85% parova zanijeti tijekom prve godine redovitih spolnih odnosa bez kontracepcije. Na neplodnost treba posumnjati ako se to ne dogodi, a žena je mlađa od 36 godina. Međutim, ako je žena starija od 36 godina neplodnost valja dijagnostički obrađivati već i nakon 6 mjeseci.
Osim anamneze, kliničkog pregleda i spermiograma, moguće je dijagnostiku muške neplodnosti proširiti i drugim metodama koristeći ultrazvuk, mikrobiološke i hormonske pretrage te biopsiju testisa. U anamnezi treba doznati o svim faktorima rizika koje sam ranije naveo. Uzorak ejakulata se uzima nakon dva do pet dana apstinencije, a potrebno ga je dostaviti na analizu unutar 60 minuta.
On može ukazati na smanjeni broj spermija (oligospermija), smanjenu pokretljivost spermija (asthenozoospermia), povećan broj abnormalnih oblika spermija (teratozoospermija), a nerijetko te abnormalnosti dolaze i združeno (tzv. OAT sindrom: oligo-astheno-teratozoospermija). Stanje ejakulata bez spermija naziva se azoo spermijem, a normalan spermiogram normospermijom.
Jedan nalaz normospermije se smatra dovoljnim za isključenje muške neplodnosti, ali ako postoje abnormalna nalaza potrebno je dijagnostiku proširiti dodatnim androloškim metodama.
1.5.2025
