Primjenom određenog lijeka u svrhu liječenja određene bolesti uvijek se nastoji izbjeći ili smanjiti sve moguće nuspojave.
Jedna od mogućih nuspojava na koži je nastajanje hiperpigmentacija koje mogu nastati difuzno na cijelom tijelu ili ograničeno samo na pojedinim dijelovima tijela. Da bi do toga došlo primijenjeni lijek mora biti osjetljiv na svjetlost i sunce i na određeni način reagirati u koži. Nisu svi lijekovi fotoosjetljivi, a lijekovi koji imaju visoki fotoosjetljiv potencijal su amiodaron (od kardiovaskularnih lijekova), nesteroidni antireumatici (NSAR), fenotiazini (osobito klorpromazin), retinoidi, antibiotici (sulfonamidi, tetraciklini – osobito dimeklociklin i kinoloni), a od novijih lijekova kao npr. inhibitori BRAF kinze (Vemurafenin, dabrafenib), EGFR inhibitori, VEGFR inhibitori i drugi.
Fotoosjetljivost kože na lijekove pojačava se tijekom ljeta kada se na otkrivenim dijelovima tijela počinju opažati crvenilo i svrbež kože, što se vrlo često zanemaruje i ne misli da bi to mogla biti posljedica uzimanja određenog lijeka.
Sama fotoosjeltjivost na lijekove se dijeli u dva oblika, na fototoksičnu reakciju i fotoalergijska reakciju. Fototoksična reakcija nastaje na koži vrlo brzo nakon uzimanja lijeka i izloženosti ultraljubičastim zrakama. To je akutna reakcija u kojoj ne sudjeluje naš imunološki sustav i nije alergija, a nastaje za nekoliko minuta do nekoliko sati. Fotoalergijska reakcija je imunološki posredovana odgođena reakcija preosjetljivosti tipa IV jer dolazi do povezivanja lijeka za određene molekule i stvaranje fotoaergena. Kako bi nastala na koži potrebno je vrijeme od sedam do deset dana što je početna faza, a kod naknadnog izlaganja suncu dolazi vrlo brzo do nastajanja burne reakcije na koži u obliku crvenila, mjehura, svrbeža kože i posljedičnih hiperpigmentacija. Nakon upalne faze na koži može doći do promjene boje u obliku hiperpigmentacija što može biti posljedica povećanog broja melanocita u koži ili njihove pojačane funkcije. Hiperpigmentacije uzrokovane lijekom ponekad imaju specifičnu boju već prema tome u kojim dijelovima kože je došlo do taloženja lijeka, jesu li povećane količine melanina u površinskom sloju kože (epidermisu) ili i u epidermisu i dermisu ili samo u dermisu. Prema tome se tijekom pregleda kože Woodovim svjetlom može zaključiti jesu li promjene boje kože u njezinoj dubini ili na površini. Poseban oblik hiperpigmentacije vidljiv samo na licu je melazma koja može nastati, osim tijekom trudnoće, i kao odgovor kože na primjenu hormonske kontracepcije te na primjenu hormonske nadomjesne terapije. Može predstavljati estetski problem obziorm da se nalazi na licu pa je vrlo čest razlog dolaska dermatologu. Melazma se može povlačiti s kože kada se završi s hormonskom terapijom, no i nakon prestanka može biti, u tragovima, vidljiva na koži. Osim kod peroralne primjene lijekova i posljedične hiperpigmentacije, moguće su promjene boje kože nastale kod lokalne primjene lijeka baš za liječenje hiperpigmentacije. Takav lijek je hidrokinon koji se je prije vrlo često primjenjivao za tretiranje hiperpigmentacija. Ovaj lijek se u Europi ne primjenjuje, dok je u drugim dijelovima svijeta još uvijek u primjeni. Osim što koža, vezano uz njegovu primjenu, može reagirati jakim crvenilom, kao posljedica može biti i nastajanje hiperpigmentacije.
Hiperpigmentacije koje su nastale radi uzimanja lijekova mogu na koži trajati dugo i ostati i nakon prestanka uzimanja lijeka, pa se i kod najmanje sumnje da je promjena boje kože vezana uz određeni lijek potrebno javiti liječniku.
13.2.2025
