Upale posteljice (vilitis) obično nastaju putem krvi (hematogeno), širenjem uzročnika iz krvi majke u tkivo posteljice. Upalna reakcija se nalazi u tkivu posteljičnih resica. Makroskopski kada se posteljica pogleda, ona izgleda uredno. Zbog tih događanja posteljica može biti nešto lakša ili nešto teža za gestacijsku dob. No, kada se uzorak tkiva posteljice stavi pod mikroskop, vidljiva je upala posteljice koja može biti akutna i kronična, gdje upalne stanice prožimaju resice i prostore između njih (intervilozne prostore). Kronične upale se najčešće razviju u pojedinačnim žarištima, a rijetko zahvate cijelo posteljično tkivo.
Najčešći putovi infekcije posteljice, ovoja i pupkovine su uzlazna infekcija (iz majčinog vaginalnog trakta) ili hematogeni put. Hematogene infekcije obično su virusne ili s protozoima, dok su uzlazne infekcije obično bakterijske.
Neki od važnih uzročnika infekcije i upale posteljice uključuju CMV, herpesvirus, rubeolu, listeriju, sifilis, toksoplazmozu, kandidu, pa čak i tuberkulozu.
Akutni vilitis
Akutni vilitis je neuobičajen histološki obrazac koji uključuje neutrofilnu infiltraciju korionskih resica ispod trofoblastične membrane, a može se pojaviti s ili bez korioamnionitisa. Korioanionitis je upala plodovih ovojnica koriona i amniona. Akutni vilitis povezan je s majčinom sepsom izazvanom listeriozom, te s drugim infekcijama, obično bakterijskim, uključujući streptokoke skupine B, Klebsiella, Escherichia coli, Campylobacter, Haemophilus, tuberkulozu i sifilis. Akutni vilitis ukazuje na akutnu fetalnu infekciju s ozbiljnim fetalnim posljedicama, uključujući fetalnu sepsu i smrt.
Patogene bakterije identificiraju se u 72 % slučajeva. Općenito, bakterije se češće nalaze pri prijevremenom porodu odnosno kada je prisutne upala posteljičnog tkiva i plodovih ovoja -klinički korioamnionitis.
Kod upale posteljice susrećemo se s upalnim odgovorom majke i upalnim odgovorom fetusa ovisno o izvoru upalnog odgovora. Upalni odgovor majke ima 3 stupnja, ovisno o zahvaćenosti struktura i duljini ekspozicije patogena.
Upalni odgovor fetusa se sastoji od fetalnih neutrofila, koji prolaze kroz fetalna tkiva do amnionskog prostora i kreću se prema njemu te izazivaju upalu krvnih žila u pupčanoj vrpci i Wartonove sluzi (sluz oko arterija i vena u pupčanoj vrpci).
Koje su posljedice akutne upale posteljice?
Upalni odgovor majke povezan je s nepovoljnim neonatalnim ishodima kada se kombinira s fetalnim upalnim odgovorom. A samostalni fetalni upalni odgovor često je isto povezan s lošim ishodom. Višestruke studije pokazuju povećan rizik od neonatalne smrti, teške retinopatije nedonoščadi, nekrotizirajućeg enterokolitisa i spontane perforacije crijeva.
Bronhopulmonalna displazija je najčešći respiratorni poremećaj u nedonoščadi karakteriziran prekidom u razvoju pluća, a koji može nastati prije poroda, za vrijeme poroda i poslije poroda. Novije studije ukazuju na izravan učinak fetalnog imunološkog odgovora i kronične plućne bolesti nedonoščadi, koja predstavlja rizik za nastanak astme u djetinjstvu.
Periventrikularna leukomalacija je vrsta prijevremene ozljede mozga povezana s nepovoljnim ishodima u neurološkom razvoju uključujući cerebralnu paralizu.
Intraventrikularno krvarenje (krvarenje u moždane komore) u nedonoščadi je najčešći uzrok hidrocefalusa i povećava rizik u neurološkom razvoju.
U takvim slučajevima brojne studije su pokazale niži indeks mentalnog razvoja, niži IQ, te poremećaje iz autističnog spektra.
29.11.2024
