Promjena u boji kože može biti u obliku pojačane pigmentacije ili gubitka pigmenta. Koža ima određenu boju za koju su zaslužne stanice melanociti, a kada boja nije ujednačena ili ako se ona na pojedinim dijelovima tijela gubi tada se govori o poremećajima pigmentacije. Melanociti su stanice koja se nalaze u bazalnom sloju epidermisa i proizvode melanin, smeđi pigment koji je odgovoran za boju kože i zaslužan za zaštitu kože od štetnog djelovanja ultraljubičastih zraka. Vitiligo nije baš rijetka pojava jer je zastupljen u 0,5-2% svjetske populacije i podjednako pogađa oba spola neovisno o rasi.
Najčešće se pojavljuje u djetinjstvu i mladosti kada se na koži počinju pojavljivati svjetliji areali. Na nastajanje bolesti mogu utjecati određeni čimbenici, pa često prethodi stresni događaj ili neka teža emocionalna situacija. Vitiligo je često udružen s autoimunim bolestima, a najčešće s bolestima štitnjače i dijabetesom. Nasljeđe ima također određenu ulogu jer se u pojedinih članova obitelji opaža nastajanje vitiliga. Vitiligo je obilježen oštro ograničenim depigmentiranim područjima koje se najčešće javljaju oko zglobova prstiju, na laktovima i koljenima. Također se može manifestirati i kroz depigmentaciju kose što se naziva leukotrihija kada se na vlasištu primjećuju pramenovi bijele kose.
Ovisno o proširenosti depigmentiranih područja kože vitiligo se može podijeliti na lokalizirani oblik koji se javlja u 2-3% bolesnika, a može biti žarišni i segmentni. Žarišni tip zahvaća manji dio kože, dok segmentni tip zahvaća samo određeni dio tijela npr. lice, trup ili ekstremitete.
Generalizirani vitiligo je najčešći oblik bolesti koji se javlja u oko 90-95% bolesnika, a dijeli se na akrofacijalni koji prvo zahvaća lice i prošireni kada se viđaju obostran simetrične depigmentacije na trupu, zglobovima i stopalima. Univerzalni vitiligo nastaje u 80% bolesnika i zahvaća preko 80% površine cijelog tijela. Tijek bolesti može sporo godinama napredovati, a kod nekih bolesnika može doći do potpunog gubitka pigmenta unutar kratkog vremenskog razdoblja.
Da li se radi o vitiligu ili ne – dijagnozu će dermatolog postaviti na temelju pregleda kojim se obuhvaća cijela koža, te pregledom s Wood lampom kada se mogu bolje uočiti depigmentirani areali kože. Prilikom postavljanja dijagnoze je potrebno učiniti i određenu laboratorijsku obradu koja uvijek obuhvaća pretragu štitnjače. Vrlo rijetko je potrebno raditi biopsiju kože i patohistološku obradu jer se na temelju kliničke slike može postaviti dijagnoza. U liječenju se primjenjuju kortiksteroidne kreme kraće vrijeme i uvijek po kontrolom dermatologa kao i proizvod koji se nazivaju imunomodulatori. U liječenju se primjenjuje i fototerapija u specijaliziranim ustanovama i lječilištima koji su se specijalizirali za liječenje vitiliga.
Koža s vitiligom je dosta osjetljiva is toga što nema pigmenta može burno reagirati na ultraljubičaste zrake, pa je potrebna fotozaštita kroz cijelu godinu u obliku proizvoda koji sadrže zaštitne faktore od sunca kao i antioksidansa u obliku tableta koji sadrže ekstrakt paprati Polypodium leucotomas, astaksnatin ili beta karoten. Tijekom ljeta se mora biti oprezan jer bjelkasti areali mogu vrlo lako dobiti jake opekline, pa je ljeto kritično razdoblje kada se koža mora intenzivno zaštititi.
Ako uz vitiligo u pojedinog pacijenta postoje i neke druge autoimune bolesti uvijek je potrebno obratiti i na njih pozornost – kao što su bolesti štitnjače, pa su potrebne redovite kontrole kod endokrinologa. Koža s vitiligom se može uspješno kamuflirati kozmetičkim proizvodima pogotovo na licu kada nejednolikost u boji postaje neprimjetna.
16.7.2024