Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Intolerancija na statine (lijekovi za smanjenje razine masnoća u krvi) je klinički sindrom koji označava pojavu nuspojava na statine zbog čega bolesnik prestaje uzimati statin. Ona može biti djelomična, što znači da se intolerancija javlja samo na pojedine statine i u određenim dozama, ili može biti potpuna kad se intolerancija javlja na sve statine i u svim dozama.

Intolerancija na statine je jedan od najčešćih razloga prekida terapije, odnosno smanjenja ustrajnosti u uzimanju statina. Procjenjuje se da 60% bolesnika prestaje uzimati statin nakon 2 godine od početka terapije. Time se kod tih bolesnika povećava kardiovaskularni (KV) rizik, osobito kod onih s već poznatom KV bolešću.

Stoga se danas pri liječenju statinima i drugim lijekovima koji smanjuju razinu masnoća u krvi preporučuje individualizirani pristup koji u centar liječenja stavlja bolesnika. Važno je saslušati bolesnika, uzeti detaljnu anamnezu, postaviti dijagnozu, preporučiti odgovarajuću terapiju i dati bolesniku odgovore na pitanja u vezi terapije, dati savjete o pravilnoj prehrani s ciljem redukcije KV rizika. Prije uvođenja statina u terapiju treba procijeniti rizik pojave mogućih nuspojava.

Kako bismo smanjili rizik nuspojava na statin, važno je adekvatno liječiti pridružene bolesti i stanja: šećernu bolest, hipotireozu, deficit vitamina D, debljinu, izbjegavati konzumaciju alkoholnih pića i intenzivna tjelesna opterećenja. Također je važno pripaziti na interakciju s drugim lijekovima koje bolesnik uzima. Povećan je oprez potreban prilikom uzimanja sljedećih lijekova i statina zbog mogućih interakcija: gemfibrozil, amiodaron, inhibitori proteaze, blokatori kalcijevih kanala, makrolidi, antimikotici, imunosupresivi, kolhicin.

Najčešće nuspojave na statine su:

1. Mialgije – bolovi ili grčevi u mišićima, slabost mišića. Javljaju se u oko 15% bolesnika i simptomi su reverzibilni, odnosno nestaju prestankom terapije.
2. Miopatija – bol ili slabost mišića uz porast kreatin kinaze u krvi više od 10 puta iznad normalnih vrijednosti. Javlja se u 1 na 10 000 bolesnika.
3. Rabdomioliza – značajan porast kreatin kinaze, više od 40 puta iznad normalnih vrijednosti uz pojavu mioglobinurije i akutnog bubrežnog zatajenja. To je životno ugrožavajuća pojava, ali najčešće reverzibilna ukoliko se pravovremeno ustanovi i liječi. Javlja se u 1 na 100 000 bolesnika.
4. Porast transaminaza i šećera u krvi
5. Poremećaj pamćenja i konfuzija

U slučaju pojave nuspojava, odnosno intolerancije na statin, važno je individualno utvrditi strategiju daljnjeg liječenja i pri tome razgovarati s bolesnikom, objasniti koje su druge mogućnosti hipolipemičke terapije. Rijetka je pojava intolerancije na sve statine, pa i u najmanjoj dozi. Ona se javlja u oko 9% bolesnika. U ostalih bolesnika s pojavom intolerancije na neki od statina, razmatraju se sljedeće terapijske strategije: promjena statina, smanjenje doze statina, uzimanje statina svaki 2. dan.

U slučajevima nepostizanja terapijskih ciljeva, odnosno odgovarajuće razine LDL kolesterola uz primjenu zdravih životnih navika i maksimalne doze statina koju bolesnik podnosi, dodaje se drugi hipolipemik. Drugi hipolipemik također se uvodi umjesto statina ukoliko bolesnik ne tolerira ni najmanju dozu bilo kojeg statina. Ukoliko postoji samo djelomična intolerancija na statine, tada se nastavlja mala doza statina uz dodatak drugog hipolipemika kako bi se postigla ciljna razina LDL kolesterola. Tada se u liječenju prednost daje fiksnoj kombinaciji lijekova. Drugi hipolipemici koji se dodaju statinskoj terapiji ili se daju samostalno umjesto statina u slučajevima intolerancije na statine su: ezetimib, bempedoična kiselina, PCSK9 inhibitori (alirokumab, evolokumab), inklisiran.