Tijekom embrionalnog razvoja, iz različitih zametnih tkiva, diferenciraju se osnove zrelih tkiva organa koji se kasnije adekvatno smještaju i zauzimaju međusobne definitivne anatomske odnose. U tom kompleksom procesu zrenja tkiva, formiranja i smještanja organa mogu nastati određena odstupanja od uobičajenog, normalnog razvojnog puta i tako nastaju prirođene malformacije.
Na tom putu razvoja muškog novorođenčeta normalno je smještanje otvora mokraćne cijevi na vrhu glavića penisa. Odstupanje od opisanog razvojnog puta je anatomska malformacija smještaja otvora mokraćne cijevi (uretre), a najčešće se viđa hipospadija – stanje u kojem je otvor mokraćne cijevi smješten minimalno ili znatno niže od samog vrha glavića penisa (lat.,-glans) na ventralnoj (donjoj ili, pravilnije, prednjoj) strani penisa. Neizmjerno rjeđe se viđa epispadija – otvor uretre na dorzalnoj (prednjoj strani penisa), ali takav tip malformacije udružen je s opsežnim i kompleksnim anomalijama razvoja cijelog urogenitalnog sustava.
Takva malpozicija otvora uretre (lat.,-meatus urethrae) – hipospadija – može biti na glansu, ali malo ispod njegova vrha (glandarna hipospadija), zatim neposredno ispod samog glansa (tzv. subglandarna hipospadija) te još niže – na sredini penisa – tzv. penilna hipospadija i, konačno u samom kutu između penisa i početka skrotuma – penoskrotalna hipospadija. Još niži smještaj otvora uretre, na međici, naziva se perinealna hipospadija i viđa se vrlo rijetko. Gotovo redovito uz tu anomaliju priduženo idu i nedostatak ventralnog (prednjeg) dijela prepucija (uz izraženi dorzalni dio prepucija) te, katkad, i kurvatura – lučna savijenost penisa prema nazad (naglašena konveksnost sprijeda). U preko 70% hipospadija radi se o blagom obliku anomalije – glandarna, subglandarna ili visoka penilna hipospadija.
U ranoj dječjoj dobi anomaliju samo katkad primijete roditelji, a, ukoliko to izostane, starija djeca se znaju požaliti na teškoće s usmjeravanjem mlaza mokraće. Teškoće su izraženije što je hipospadija (otvor uretre) niže smješten. Tako penoskrotalna i perinealna hipospadija zahtijevaju mokrenje u sjedećem položaju. Znatno izražena savijenost penisa (ventralna kurvatura) sprečava normalnu erekciju i spolni odnos, a niska penilna i penoskrotalna hipospadija praktički onemogućavaju i oplodnju prirodnim putem. Nerijetko se uz jednu anomaliju razvoja viđa i neki dodatni poremećaj pa je tako, uz hipospadiju, češći i nespušteni testis (kriptorhizam) kao i moguća stenoza samog abnormalno smještenog otvora (meatusa) uretre.
Vrlo blagi oblici hipospadije (glandarna i subglandarna), osim kozmetskog efekta, ne predstavljaju nikakve funkcionalne teškoće, a i daleko rjeđe su udružene s izraženijim dodatnim malformacijama. Mnogi muškarci s blagom hipospadijom dožive starost uz uobičajen seksualni život i potomstvo. Niže smješten meatus uretre – penilna hipospadija – zahtijeva kiruršku korekciju koja katkad (ovisno o kompleksnosti anomalije i samoj poziciji meatusa) zahtijeva i više operacija – izvodi se nužno u nekoliko kirurških faza.
21.3.2022