Poštovani,

Imam bebu od 4 mjeseca. Svaki put kada je vrijeme za spavanja (prispava joj se na svakih 2 sata) ona krene da negoduje i da kenjka. Ne pomaže ni nosanje, samo da je legnem u krevet, dam joj dudu i malo je ušuškam. Međutim, problem nastaje kada idemo van u šetnju. Voli kolica, ali čim joj se prispava, opet plač i ne može da zaspi. Inače, spavanje uvečer je ok. Ostavim je u krevetić i ona zaspi. Kako da otklonim ovaj problem dnevnog spavanja?
Hvala unaprijed.

Svako dijete je jedinstveno, drugačije i posebno te ne trebaju svi istu količinu sna. Međutim, ipak postoje određene smjernice koliko bi djeca trebala spavati s obzirom na dob. Iznimke, kao i u svemu u životu, uvijek postoje. Između trećeg i petog mjeseca se javlja prva regresija spavanja, kada bebe počinju imati obrazac spavanja poput odraslih s češćim izmjenama REM i nonREM faze sna. Uskoro ću napisati blog post na temu prve regresije spavanja. Ta promjena rezultira kaotičnim spavanjem u tom periodu, a kod mnogih beba se događa pogoršanje u smislu čestih noćnih buđenja noću i odbijanja spavanja danju. Nakon petog mjeseca, kada se prođe period regresije spavanja, bebe spavaju sveukupno od oko 14 do oko 16 sati. Noću spavaju od oko 10 do oko 12 sati, a danju 3-4 sata, raspoređeno kroz 3-4 dnevna spavanja. Količina sna ima kod ljudi važnu ulogu u reguliranju sposobnosti kontroliranja vlastitih emocija. Nedostatak sna kod djece, osim utjecaja na vlastitu kontrolu emocija, ima utjecaja i na njihovo raspoloženje. Bebe između 4 i 11 mjeseci u prosjeku spavaju 12 do 15 sati, a granice tolerancije se obično definiraju kao ne manje od 10 sati i ne više od 18 sati na dan. Neka djeca će se uklopiti u preporučene brojke, dok će neki biti izvan navedenih okvira. Sve je u redu i prihvatljivo, dok god je ponašanje djeteta preko dana u ravnoteži. Pokušajte kroz nekoliko dana voditi dnevnik spavanja, kako biste stekli bolji uvid koliko zapravo Vaše dijete spava. Potom usporedite svoj dnevnik spavanja s gore navedenim podacima. Spava li Vam dijete generalno znatno manje od prosjeka, zapitajte što bi tome mogao biti uzrok. Vi najbolje poznajete svoje dijete i jednostavno ćete osjetiti ako nešto nije onako kako bi trebalo biti. Porazgovarajte s pedijatrom kod sljedećeg kontrolnog pregleda, a ukoliko budete imali dodatnih dvojbi, potražite savjet dječjeg psihologa. Svako dobro!