U mlađih, spolno aktivnih muškaraca, akutni epididimitis je najčešće spolno prenesena infekcija i uzrokovan je bakterijama kao što su Chlamydia, Mycoplasma, Neisseria i sl.
Epididimis (hrv., – pasjemenik) je mali polumjesečasti organ koji se nalazi priljubljen uz stražnju stranu testisa (hrv., – sjemenik) i može se lako napipati. Sitni mikroskopski kanalići tvore tkivo testisa, a u njima nastaju i dozrijevaju spermiji. Mikro-kanalići testisa se međusobno spajaju postepeno u sve veće kanaliće, a ti veći formiraju jedan kanalić – lat., ductus epididymidis (hrv., – cijev pasjemenika). Taj jedan kanalić je vrlo dug, čak 3-4 metra, i stvara mnoge zavoje. Tako izvijugan čini epididimis. U gornjem dijelu epididimisa se pohranjuju zreli spermiji koji su spremni za ejakulaciju, a transportiraju se, u času ejakulacije, kroz cijev pasjemenika koja se izravno nastavlja u sjemenovod (lat., – ductus defferens), a taj se spaja, u prostati, s njezinim izvodnim kanalićima i sjemenim mjehurićima (lat., – vesiculae seminales).
Upala epididimisa (lat., – epididymitis) najčešći razlog bolnog uvećanja sadržaja skortuma (mošnje). U akutnim obliku upale relativno naglo, unutar par sati, nastaje značajno povećanje epididimisa koji je tada jako bolno osjetljiv na palpaciju ali postoje i spontano bolovi. Takva bolna upala je najčešće praćena znatnom oteklinom sadržaja skrotuma, a epididimis se praktički „spoji s testisom“ i više se palpacijom (opipom) ne daju razdvojiti. Epididimitis najčešće nastaje na jednoj strani iako može istodobno zahvatiti i oba organa. Tako se sadržaj skrotuma može i dvostruko (pa i više) uvećati a koža skrotuma postaje natečena i crvena. Kretanje je zbog bolne otekline otežano a tjelesna temperatura se najčešće povisuje u rasponu od 38-40°C. Oteklinu dodatno može povećati izljev upalne tekućine oko testisa – tzv. upalna ili simptomatska hidrokela.
Govorimo o upalnoj bolesti koju uzrokuju bakterije. U mlađih, spolno aktivnih muškaraca, akutni epididimitis je najčešće spolno prenesena infekcija i uzrokovan je bakterijama kao što su Chlamydia, Mycoplasma, Neisseria i sl. Ipak, takav scenario se rjeđe viđa – lokalne obrambene snage na sluznici mladog organizma su vrlo jake pa se epididimitis razvije kao komplikacija zapuštene spolno prenesene infekcije (ili one koja je gotovo bez simptoma). U starijoj dobi epididimitis je najčešće vezan uz neliječenu mokraćnu infekciju, hospitalnu endoskopsku manipulaciju (kateterizacija, sondiranje uretre, cistoskopija isl.) ili nošenje trajnog katetera. Danas je već raritetno rijetka forma tuberkuloznog epididimitisa koja se češće viđala još prije cca 30 godina.
Katkad je dijagnostički teško razlikovati, osobito u mlađih, moguću toziju testisa ili paradidimisa i upalnu bolest pasjemenika – epididimitis. Ova bolest, budući da obje mogu postojati istodobno, može prikriti i sinhrono postojanje tumora testisa.
Liječenje upale je konzervativno – mirovanje, antibiotici, analgetici i lijekovi za snižavanje temperature (antipiretici) uz mnogo tekućine (2 litre dnevno). Olakšanje bolova postiže se već elevacijom (podizanjem) skrotuma. Od antibiotika najbolji rezultat daje kombinacija gentamicina u injekcijama + amoksicilin i klavulanska kiselina u tabletama. U slučaju penicilinske alergije koriste se fluorirani kinoloni (npr. ciprofloksacin). Ovakvo liječenje traje najmanje 10 dana, a potom se nastavlja drugim antibiotikom još dva tjedna. Protuupalni analgetici, poput ibuprofena u dozi od 600 mg 2x dnevno, od znatne su koristi.
Ipak, katkad konzervativno liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate, i potrebna je kirurška terapija. Smanjenje bolova i otekline može se, uz konzervativno liječenje, očekivati za nekoliko dana, dok će, i u najpovoljnijem ishodu, uvećanje epididimisa trajati još tjednima dok potpuno ne nestane.
16.6.2020
