Plantarni fasciitis je jedan od najčešćih uzroka boli u peti. Plantarni fasciitis je upala plantarne fascije, tvrde vezivne strukture koja se proteže od prstiju, duž donjeg dijela stopala te se hvata za donji dio petne kosti.
PLANTARNI FASCIITIS
Što je planatarni fascitis i kod koga se javlja?
Plantarni fasciitis je jedan od najčešćih uzroka boli u peti. Plantarni fasciitis je upala plantarne fascije, tvrde vezivne strukture koja se proteže od prstiju, duž donjeg dijela stopala te se hvata za donji dio petne kosti. Plantarna fascija podupire svod vašeg stopala. Ukoliko stres i opterećenje na fasciju postanu preveliki na njoj nastaju sitna oštećenja, fascija se napreže i dolazi do razvoja upale.
Pacijenti se najčešće žale na jaku probadajuću bol u području pete koja se javlja pri prvim koracima nakon ustajanja, te popušta hodanjem. Zatim se ponovo može javiti nakon dužeg sjedenja ili mirovanja. Trkači često navode da je to bol koja im se javi na početku trčanja, ali da ju mogu brzo „istrčati“.
Plantarni fasciitis se najčešće javlja kod trkača. Javlja se često i kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i velikim opterećenjem na stopala te kod nošenja neadekvatne obuće, iako ponekad uzrok nastanka ostane nepoznat. Rizični čimbenici za razvoj plantarnog fascitisa uključuju dob između 40 i 60 godina, vježbe s velikim opterećenjem na petu i okolno tkivo (trčanje na duge pruge, aktivnosti u kojima ima balističkih skokova, balet i aerobik), spuštena stopala te zanimanja u kojima se više sati dnevno stoji na nogama.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnozu će liječnik postaviti nakon dataljne anamneze i fizikalnog pregleda. Obično nije potrebna nikakva dodatna dijagnostička obrada. Rijetko liječnik može zatražiti RTG snimku ili MR kako bi isključio stres frakturu ili kompresiju na živac. RTG pretraga može pokazati postojanj tzv „petnog trna“ koji nije uzrok boli u peti nego posljedica okoštavanja plantarne fascije na hvatištu za petnu kost uslijed njenog prenaprezanja.
Obično plantarni fasciitis prolazi nakon par mjeseci uz konzervativno liječenje koje uključuje mirovanje, primjenu leda i vježbe istezanja. Također, smanjenju bolova pomaže i lokalna ili peroralna primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (ibuprofen, ketoprofen, naproksen). Važna je i fizikalna terapija koja se sastoji od vježbi istezanja plantarne fascije i Ahilove tetive te vježbi snaženja mišića nogu koji stabiliziraju vaš gležanj i petu. Za smanjenje simptoma može se koristiti i kinesiotaping,ortopedski ulošci, po mogućnosti rađeni po mjeri, ili čak nošenje noćnih udlaga koje istežu plantarnu fasciju i Ahilovu tetivu dok spavate.
Ako ove mjere ne daju rezultate liječnik vam može predložiti injekcije kortikosteroida u bolno područje koje mogu smanjiti bol. Ipak, ne preporuča se prečesta primjena kortikosteroida jer mogu dovesti do slabljenja fascije i njenog pucanja. U novije vrijeme koriste se za olakšanje bolova PRP injekcije pod kontrolom UZV-a ( PRP = platelet- rich plasma, tj krvna plazma obogaćena trombocitima). Dolazi u obzir i primjena udarnog vala. U ovom postupku zvučni valovi su usmjereni na bolno mjesto na peti kako bi potaknuli cijeljenje. S obzirom da udarni val može uzrokovati hematom, oticanje, bol i ukočenost, obično se koristi za kronični plantarni fasciitis koji ne odgovara na uobičajenu terapiju.
Tenex postupak je minimalno invazivni postupak koji uklanja ožiljno tkivo plantarne fascije bez operacije. Klasični operativni zahvati su rijetko kad potrebni. Rade se samo kod vrlo teških slučajev, rezistentnih na sve oblike liječenja. Sastoje se u odvajanju plntarne fascije od petne kosti, što kao nuspojavu ima slabljenje svoda stopala.
Zanemarivanje simptoma plantarnog fasciitisa može dovesti do razvoja kronične boli u peti koja ometa svakodnevne aktivnosti. Promjena načina hoda da bi se smanjila bol kod plantarnog fasciitisa može uzrokovati probleme s kukovima, koljenima ili kralježnicom.
Zaključak
Opisani sindromi prenaprezanja su najčešći sindromi prenaprezanja u stopalu. Zajedničko im je da se obično javljaju prilikom sportskih aktivnosti kod kojih je veliko opterećenje na petu ili stopalo, kod nedovoljnog istezanja i zagrijavanja prije, te istezanja nakon aktivnosti te kod nošenja neprikladne obuće. Liječe se konzervativnim mjerama, u kućnim uvjetima, te se obično povlače bez potrebe za invazivnijim medicinskim postupcima. Stoga je važno naglasiti mjere prevencije koje su uglavnom zajedničke svim sindromima prenaprezanja u stopalu, a uključuju odabir aktivnosti kod koje nema značajnijeg stresa na stopalo (npr. plivanje), pravilan odabir radne i sportske obuće te vježbe istezanja i jačanja mišića potkoljenice i stopala.
24.7.2018
