Retrokalkanearni burzitis nastaje kada se upali burza smještena iza petne kosti. Burze su sluzne vreće ispunjene tekućinom koje se oblikuju oko zglobova, a imaju funkciju ublažavanja trenja između susjednih tetiva i kosti.
RETROKALKANEARNI BURZITIS
Što je retrokalkanearni burzitis i kod koga se javlja?
Retrokalkanearni burzitis nastaje kada se upali burza smještena iza petne kosti. Burze su sluzne vreće ispunjene tekućinom koje se oblikuju oko zglobova, a imaju funkciju ublažavanja trenja između susjednih tetiva i kosti. Retrokalkanearna burza smještena je između petne kosti i Ahilove tetive.
Burzitis ili upala sluzne vreće iza petne kosti može biti posljedica hodanja, trčanja ili skakanja. Čest je kod sportaša, osobito trkača i baletana. Liječnici ga ponekad zamijene za tendinitis Ahillove tetive, ali ova dva sindroma prenaprezanja se mogu javiti u isto vrijeme.
Kao glavnu tegobu pacijenti navode bol u peti koja može biti stalna ili se javiti samo na pritisak pete. Ostali simptomi mogu biti oticanje stražnje strane pete, bol pri osloncu na petu pri trčanju ili hodu, zakočenost pete, crvenilo i/ili toplina kože stražnje strane pete, ograničene kretnje te ponekad zvuk pucketanja pri savijanju stopala. Često se zna javiti i osjećaj da su vam cipele postale neudobne.
Glavni uzrok nastanka retrokalkanearnog burzitisa je prenaprezanje u području pete i gležnja, a obično se javi kod naglog i brzog povećanja tjelesne aktivnosti te kod nedovoljnog ili nepravilnog zagrijavanja prije aktivnosti. Trening u neprikladnoj obući ili hod u visokim potpeticama također može dovesti do razvoja ovog burzitisa. Ponekad burzitis može biti uzrokovan artritisom, a rijetko infekcijom. Rizik od razvoja burzitisa povećava se ako ste stariji od 65 godina, ako se bavite sportskim aktivnostima visokog intenziteta, ako se ne zagrijavate prije aktivnosti, imate napete mišiće te ako imate posao kod kojega stalno radite ponavljajuće kretnje i opterećujete zglobove.
Dijagnoza i liječenje
Liječnik će pregledati vašu stopalo i petu kako bi provjerio postoje li znakovi osjetljivosti, crvenila ili topline. U nekim slučajevima, vaš liječnik može uzeti tekućinu iz otečenog područja kako bi provjerio radi li se o infekciji.
Simptomi se obično brzo povlače već na mjere samozbrinjavanja kod kuće, koje uključuju ranije spomenuti R.I.C.E. protokol (odmor, led, kompresija i elevacija). Za smanjenje boli moguća je primjena lokalnih ili sustavnih nesteroidnih protuupalnih lijekova. Liječnik vam može preporučiti postavljanje klina pod petu radi smanjenja opterećenja, a ukoliko nema poboljšanje na primijenjene mjere, u obzir dolazi injekcija kortikosteroida. Fizikalna terapija u obliku vježbi snaženja mišića potkoljenice također pomaže. U rijetkim slučajevima, rezistentnim na konzervativno liječenje, predlaže se kirurško uklanjanje burze.
Kada se hitno javiti liječniku?
Kada imate simptome koji upućuju na infekciju u području retrokalkanearne burze odmah se javite liječniku. Oni uključuju prekomjerno oticanje ili osip u području pete, povišena tjelesna temperatura iznad 38ºC te snažna probadajuća bol u peti.
Savjeti za prevenciju retrokalkanearnog burzitisa:
1. Dobro se zagrijte i istegnite prije aktivnosti
2. Nosite adekvatnu obuću
3. Osnažite mišiće potkoljenice i stopala
RUPTURA AHILOVE TETIVE
Što je ruptura Ahilove tetive i kod koga se javlja?
Ruptura Ahilove tetive se uglavnom događa kod sportaša – rekreativaca, ali se može dogoditi bilo kome. Ahilova tetiva je snažna struktura koja povezuje mišiće stražnje strane potkoljenice i vašu petnu kost. Ona nam pomaže da usmjerimo stopalo prema dolje i da se odignemo na prste, a na nju se oslanjamo gotovo svaki put kada hodamo i pomaknemo nogu. Ruptura se obično događa u dijelu tetive koji se nalazi oko 6 cm iznad hvatišta za petnu kost. Taj dio tetive je inače slabije prokrvljen i zbog toga je i najskloniji ozljedama a i sam proces cijeljenja je zbog toga otežan. Kod povećanog opterećenja na nju može doći do djelomične ili potpune rupture. Ruptura obično nastaje kada se naglo poveća opterećenje na Ahilovu tetivu što se može dogoditi kod naglog skoka u sportu, pada s visine ili ako pri hodu stanemo u rupu.
Prilikom pucanja Ahilove tetive možete čuti zvuk poput praska, nakon čega slijedi trenutačna oštra bol u području donjeg dijela stražnje strane potkoljenice te će obično hod biti otežan. Često se ruptura Ahilove tetive zbrinjava kirurški, ali za mnoge ljude, ipak, konzervativni način liječenja daje jednako dobre rezultate.
Pacijenti često navoda da imaju osjećaj da su dobili snažan udarac u stražnju stranu potkoljenice, javljaju se bol i oteklina u području pete, nemogućnost savijanja noge prema dolje, nemogućnost stajanja na prstima ozlijeđene noge te zvuk pucanja ili udarca u trenutku ozljede.
Najčešće se ruptura Ahilove tetive događa u dobi između 30. i 40. godine života, 5 puta je češća kod muškaraca nego kod žena. Obično se javljaju kod sportaša rekreativaca i to u sportovima u kojima ima puno trčanja, skakanja, iznenadnih startova i zaustavljanja – poput nogometa, košarke i tenisa.
Također, kod učestale primjene steroidnih injekcija u okolici tetive može doći do stanjivanja i slabljenja tetive zbog čega je ona sklonija pucanju. Fluorkinolonski antibiotici, kao što je ciprofloksacin, povećavaju rizik od rupture tetive. Dokazano je i da pretili ljudi imaju veći rizik od pucanja Ahilove tetive zbog većeg opterećenja na nju.
Savjeti za smanjenje rizika od rupture Ahilove tetive
Istežite i jačajte mišiće stražnje strane potkoljenice. Zamijenite aktivnost koja opterećuje Ahilove tetive s nekom kod koje je stres na tetivu manji, kao što su hodanje, vožnja bicikla, plivanje. Izbjegavajte trčanje po tvrdim ili skliskim površinama, nosite kvalitetnu sportsku obuću. Povećavajte intenzitet, trajanje i učestalost treninga polako, ne više od 10% tjedno.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Odmah potražite savjet liječnika ako čujete zvuk pucanja u peti, pogotovo ako nakon toga otežano hodate.
Dijagnoza i liječenje
Liječnik će dijagnozu postaviti na temelju fizikalnog pregleda, te ju obično potvrdi UZV pregledom ili rjeđe, MR-om.
Izbor metode liječenja rupture Ahilove tetive ovisi o vašoj dobi, razini aktivnosti i ozbiljnosti ozljede. Općenito, mlađi i aktivniji ljudi, osobito sportaši, češće odaberu operativni zahvat kao metodu liječenja, a stariji se češće odlučuju za nekirurško liječenje. Međutim, nedavne studije pokazale su uglavnom jednaku učinkovitost i kirurškog i konzervativnog načina liječenja rupture Ahilove tetive.
Konzervativno liječenje obično uključuje rasterećenje Ahilove tetive pri hodu korištenjem 2 štake, primjenu leda na bolno područje, lokalnu ili peroralnu primjena analgetika te imobilizaciju longetom ili sadrenom čizmom sa stopalom u položaju od 20-ak stupnjeva plantarne fleksije kroz par tjedana. Jedna od prednosti konzervativnog liječenja je i izbjegavanje rizika koje nosi operativni zahvat, prije svega rizika od infekcijae Nedostaci nekirurškog liječenja su povećan rizik od ponovne rupture te duže vrijeme oporavka.
Kirurško liječenje se sastoji obično od šivanja krajeva puknute tetive. Ovisno o stanju vaše tetive, prilikom šivanja ona se može pojačati nekom drugom tetivom. Komplikacije operativnog zahvata su već navedena infekcija te oštećenje okolnih živaca.
Bez obzira da li je liječnje bilo kirurško ili konzervativno, nakon njega slijedi rehabilitacija. Cilj rehablitacije je osnažiti mišiće potkoljenice i Ahilovu tetivu. Većina ljudi se vraća svojim uobičajenim aktivnostima 4 do 6 mjeseci nakon ozljede.
20.7.2018