Akupunktura je starokineska metoda liječenja s pomoću igala koje se zabadaju u točno određene točke na koži. Dolazi od latinske riječi “acus”- što znači igla i ”pungere”što…
Akupunktura je starokineska metoda liječenja s pomoću igala koje se zabadaju u točno određene točke na koži. Dolazi od latinske riječi “acus”- što znači igla i ”pungere”što znači ubadati. Prvi pisani tragovi o akupunkturi postoje iz 2800. g. prije nove ere u doline Žute rijeke. Huang Ti – Žuti Car (2698-2596 g.) autor je knjige Huang – Di Nei-Jing koja se smatra najstarijim medicinskim djelom na svijetu. Ta knjiga naziva se ”medicinskom biblijom” i nastala je zapisivanjem razgovora Žutog Cara sa njegovim liječnikom Qui Boomom. Prepisana je 475 g. prije nove ere te sadržava sva znanja kineske tradicionalne medicine te je akupunktura samo jedno od toga. Danas razlikujemo tradicionalnu kinesku akupunkturu (TKM) i zapadnu medicinsku akupunkturu (ZMA). Glavna razlika je u objašjenju načina djelovanja i načinu postavljanja dijagnoze. Tradicionalna kineska medicina smatra da životna energija Qi prolazi kroz tijelo preko četrnaest meridijana i 360 točaka. Ti putovi pomažu u regulaciji Yin i Yanga koje su dvije suprotne sile koje održavaju tijelo u ravnoteži. Smatra se da bolest nastaje zbog stagnacije ili blokade Qi te se akupunkturnim iglama uspostavlja normalan protok energije. Dijagnoza se postavlja na na temelju pregleda jezika, očiju i pipanju pulsa. Za razliku od TKM, ZMA smatra da akupunktura dovodi do otpuštanja tvari koje smanjuju bol te da dolazi do neuromodulacije mozga a sama dijagnoza postavlja se na temelju konvencionalnih metoda. Svjetska zdravstvena organizacija je 1979. g. sastavila listu indikacija za primjenu akupunkture utemeljenu na kliničkom iskustvu, da bi 20 tak godina kasnije na konferenciji National Institute of Health bilo pregledano više od 2000 znanstvenih studija na temu akupunkture te je zaključeno da postoje dokazi koji podržavaju primjenu akupunkture kao adjuvantne metode liječenja.
Apsolutne indikacije za primjenu akupunkture su postoperativna mučnina i povraćanje, mučnina i povraćanje uslijed kemoterapije, mučnina u trudnoći i postoperativna dentalna bol. Relativne indikacije za primjenu akupunkture su slijedeće: liječenje ovisnosti, glavobolja, dismenoreje, „teniskog“ lakta, fibromialgija, miofascijalne boli, osteoartritisa, bol lumbosakralnog područja, sindroma karpalnog kanala, astme te rehabilitacija nakon moždanog udara. Prednost akupunkture je to što je iznimno sigurna ukoliko ju izvodi izučeni akupunkturolog. Najčešći nuspojave su blage i uključuju: manje modrice ili krvarenje na mjestu uboda (3%), pogoršanje postojećih simptoma (1%), što obično traje maksimalno dva dana, pospanost, opuštanje ili euforija (3%) koja se često doživljava kao nešto ugodno (iako to nije štetni događaj!) i bol na mjestu uboda igle (1%). Teške, iznimno rijetke nuspojave uključuju pneumotoraks što se može izbjeći iispravnom tehnikom. S obzirom da se koriste sterilne igle za jednokratnu uporabu izbjegnute su mogućnosti infekcija.
Brojne znanstvene studije su za cilj istraživanja imale procjenu učinkovitosti akupunkture u liječenju primarnih glavobolja. Tako je 2016. godine objavljena Cohranova meta analiza u kojoj su pregledane 22 studije publicirane do siječnja 2016.g. koje su uključivale 4985 bolesnika. Rezultati su pokazali više od 50% redukciju napadaja u 41% bolesnika na akupunkturi u odnosu na 17% bolesnika bez akupunkture. Također uspoređivana je redukcija broja migrenskih glavobolja u bolesnika u kojih je provedena akupunktura u odnosu na bolesnike koji su uzimali profilaktičku terapiju (lijekovi koji se uzimaju svakodnevno u cilju smanjenja broja glavobolja). Rezultati su pokazali da je nakon tri mjeseca redukcija glavobolja za 50% bila prisutna u 57% bolesnika na akupunkturi u odnosu na 46% na profilaktičkoj terapiji. Prednost akupunkture u odnosu na profilaktičku terapiju bila je značajno manje nuspjava. Također iste godine objavljen je pregledni rad o efikasnosti djelovanja akupunkture u profilaksi epizodičke tenzijske glavobolje. Radilo se o metaanalizi 12 randomiziranih studija s 2349 bolesnika objavljenih do siječnja 2016. g. Rezultati su pokazali više od 50% redukciju napadaja u 48% bolesnika na akupunkturi i 19% na akutnoj terapiji. Jedna akupunkturna seansa traje 15-30 minuta. U akutnim stanjima primjenjuje se 2-3 x tjedno, iako je moguće i svakodnevno, dok u kroničnim stanjima 1 x tjedno s ukupno 10 tretmana. Bitan je podatak da je akupunktura odobrena od strane HZZO i da tretman ide na „crvenu“ uputnicu.
I na kraju, neupitno je da je akupunktura metoda stara 5000 godina i da se i dalje primjenjuje u terapiji različitih bolnih sindroma te je predmet izučavanja brojnih studija za razliku od brojnih farmakoloških i nefarmakoloških metoda koje su bile jako popularne kroz nekoliko godina ili desetljeća te potom potpuno izbačene iz primjene zbog nedjelotvornosti i nuspojava.
19.7.2018
