Bolujete od šećerne bolesti ili poznajete nekoga tko je dijabetičar ? Vrlo vjerojatno je odgovor na ovo pitanje potvrdan, jer je šećerna bolest jedna od najčešćih bolesti u razvijenim zemljama.
Bolujete od šećerne bolesti ili poznajete nekoga tko je dijabetičar ? Vrlo vjerojatno je odgovor na ovo pitanje potvrdan, jer je šećerna bolest jedna od najčešćih bolesti u razvijenim zemljama, prvenstveno zbog suvremenog načina života i sve većeg udjela stanovništva zrele i starije životne dobi.
Postoji više različitih oblika šećerne bolesti – tzv. tip 1 šećerne bolesti ( popularno nazvan mladenačkim ), tip 2 šećerne bolesti ( neispravno nazvan i staračkim dijabetesom, koji je i daleko najčešći – to je oblik vezan uz debljinu ), te još nekoliko drugih podvrsta – poput šećerne bolesti koja se javlja tijekom trudnoće, zatim kao posljedica nekih drugih bolesti, primjene nekih lijekova i tako dalje.
Daleko najčešći oblik šećerne bolesti danas je tip 2. Ovaj se oblik razvija podmuklo tijekom dužeg vremenskog razdoblja koje se može mjeriti godinama, a kao posljedica nedovoljne fizičke aktivnosti, prekomjernog unosa hrane i debljanja. Razina glukoze ( šećera čije su povišene razine karakteristične za šećernu bolest ) tijekom godina postepeno raste, dok se na kraju ne zadovolje biokemijski kriteriji koji su potrebni za dijagnozu šećerne bolesti. Zdravim načinom života moguće je dobrim dijelom prevenirati ovu bolest, ublažiti njen tijek, kasnije smanjiti količinu lijekova koji su potrebni za reguliranje šećera u krvi, kao i odgoditi pojavu komplikacija šećerne bolesti.
Podmuklost tipa 2 šećerne bolesti se sastoji i u tome da mnogi ljudi i ne znaju da boluju od šećerne bolesti, jer ranafaza bolesti može proticati bez nekih značajnih simptoma. Najčešće se bolest slučajno otkrije prilikom rutinskih određivanja biokemijskih nalaza iz krvi, a da pri tome bolesnik ima šećernu bolest već godinama, a ponekad već ima i izražene komplikacije.
Ova se vrsta šećerne bolesti ne mora se nužno liječiti inzulinskim injekcijama, ukoliko se adekvatnom dijetom i primjerenom fizičkom aktivnoću, te drugim lijekovima postigne zadovoljavajuća kontrola razine glukoze u krvi. Obično se kao prvi lijek bolesnicima daje metformin, koji između ostaloga smanjuje apetit i dovodi do ( doduše ograničenog ) pada na tjelesnoj težini. Primjena ovog lijeka također smanjuje potrebu za kasnijim uvođenjem dodatnih lijekova za regulaciju šećerne bolesti. Naime, šećerna bolest ima i to nezgodno svojstvo da vremenom napreduje, odnosno – vremenom će trebati sve više lijekova, vjerojatno i u jačoj dozi da bi se razina šećera u krvi održavala normalnom.
Zbog toga se uz metformin mogu vremenom nadodavati i drugi lijekovi, pa i inzulin, za liječenje tipa 2 šećerne bolesti. Uvođenje inzulinskog liječenja je obično jedna od kasnijih stepenica u liječenju ovog oblika šećerne bolesti.
Drugi oblici šećerne bolesti zahtijevaju drugačiji terapijski pristup. Kod tipa 1 ( odnosno tzv. mladenačkog dijabetesa ili dijabetesa ovisnog o inzulinu ) inzulinsko liječenje je životno potrebno i ne može ga se nadomjestiti nekim drugim lijekovima. Razlog tome je što je ovaj oblik šećerne bolesti uzrokovan oštećenjem stanica u gušterači koje proizvode inzulin, pa ovaj hormon treba nadoknaditi izvana. Kod ovog se oblika šećerne bolesti mogu u kasnijem tijeku liječenja nadodavati i lijekovi u obliku tableta, poput metformina.
Ostale vrste šećerne bolesti se liječe primjereno stanju koje je dovelo do poremećaja mijene šećera u tijelu. Obično je važno djelovati na uzrok poremećaja, ukoliko je moguće, s time da se dodatno može promijeniti neki od lijekova za regulaciju šećera u krvi.
Zajednički svim vrstama šećerne bolesti jest poremećaj u metabolizmu koji dovodi do porasta razine glukoze u krvi. Terapijski je cilj zahtjevan – pokušati dovesti razinu glukoze unutar granica normalnog raspona. Uz primjenu adekvatne dijete, fizičke aktivnosti, ali i lijekova ovaj ambiciozan cilj ipak nije nemoguće ostvariti.
23.12.2015
