Liječenje oboljelih od epilepsije, najčešćeg neurološkog poremećaja, vrlo je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni pristup.
Liječenje oboljelih od epilepsije, najčešćeg neurološkog poremećaja, vrlo je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni pristup. Prema preporukama ILAE (Internacionalne lige za borbu protiv epilepsije) u timu, uz epileptologe koji imaju dominantnu ulogu, sudjeluju psihijatri, psiholozi, neuroradiolozi, neurokirurzi, specijalistinuklearne medicine, obiteljski liječnici, ginekolozi, te socijalni radnici. Liječenje bolesnika s epilepsijom dostiglo je najvišu točku u smislu individualnog pristupa svakom bolesniku, s posebnom pažnjom na kognitivne (spoznajne) funkcije, a sve u cilju poboljšanja kvalitete života.
Imajući u vidu da epileptički napadaji oštećuju mozak, od velikog je značaja liječiti bolest od njezinog početka. U napadaju, osim toga, može doći i do ozljede prilikom pada, ozljeda pri sudjelovanju u prijevozu, do utapanja, i slično.
Liječenje se sastoji od primjene odgovarajućih lijekova pomoću kojih se u oko 70-75% bolesnika postiže zadovoljavajuća kontrola epileptičkih ataka. Pritom je vrlo bitno naglasiti da uspjeh najčešće izostaje ako se lijekovi ne uzimaju redovito. Oko 25-30% bolesnika i dalje nastavlja imati epileptičke napadaje, usprkos redovitom uzimanju terapije. Ti su, tzv. farmakorezistentni bolesnici, kandidati za neurokirurško liječenje.
Liječenje se obično započinje nakon što je bolesnik imao dva epileptička napadaja. U određenim slučajevima lijek se može prepisati već nakon prvog napadaja, i to kod određenih kliničkih fenotipova epileptičkih ataka, ako postoje određene patološke promjene u EEG-u, na nalazu CT-a ili MR-a mozga, itd.
Vrsta liječenja ovisi o tipu napadaja i o rezultatu dijagnostičke obrade. Potrebne su redovite neurološke kontrole uz EEG snimanje, jer se nerijetko događa da se nakon određenog vremena lijek mora promijeniti.
23.12.2015
