U prethodnom tekstu opisivala sam generalizirane epileptičke napadaje. Druga velika skupina su tzv. parcijalni napadaji, koji se dijele na one s jednostavnom (elementarnom) i složenom (kompleksnom) simptomatologijom.
Piše: Doc. dr. sc. Željka Petelin Gadže, Klinika za neurologiju, KBC Zagreb
Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH za epilepsiju
Simptomi bolesti
U prethodnom tekstu opisivala sam generalizirane epileptičke napadaje. Druga velika skupina su tzv. parcijalni napadaji, koji se dijele na one s jednostavnom (elementarnom) i složenom (kompleksnom) simptomatologijom.
Elementarni parcijalni epileptički napadaji
Osnovna razlika između elementarnih i kompleksnih parcijalnih napadaja je da kod prvih nema poremećaja svijesti te je u skladu s tim bolesnik u stanju opisati sve manifestacije proživljenog napada, a kod drugih dolazi do poremećaja (suženja) svijesti. Klinička slika parcijalnih napadaja ovisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta, odnosno o dijelu mozga koji je ishodište epileptičkog napadaja. Tako će oštećenja centra za motoriku u moždanoj kori, koji je lokaliziran u frontalnom (čeonom) moždanom režnju, dovesti do pojave relativno čestih elementarnih parcijalnih motoričkih napadaja, koji se očituju grčenjem i trzajevima zahvaćenog uda jedne strane tijela. Ponekad se taj napadaj postupno širi dalje, primjerice – izolirani trzajevi prstiju šire se na cijelu šaku, zatim zahvaćaju cijelu ruku, jednu polovicu lica, čitavu stranu tijela, itd. Tada govorimo o Jacksonovom hodu parcijalnog epileptičkog napadaja, a takvu ataku nazivamo Jacksonov napadaj. Oštećenja centra za osjet u moždanoj kori, koji je lokaliziran u parijetalnom (tjemenom) režnju, mogu dovesti do pojave senzornih simptoma poput osjećaja utrnutosti i mravinjanja u zahvaćenom udu jedne strane tijela, a moguće su i kombinacije simptoma, te u tom slučaju govorimo o elementarnim parcijalnim senzomotoričkim napadajima.
Kompleksni parcijalni epileptički napadaji
U kategoriji kompleksnih parcijalnih epileptičkih napadaja najčešći su, i klinički najzanimljiviji, oni ishodišta iz temporalnog (sljepoočnog) režnja. Obično postoji predosjećaj za napad koji nazivamo aura, a najčešće se prezentira (u 90% bolesnika) s osjećajem nelagode u želucu koji se širi prema kranijalno (tzv. epigastrična aura). Nakon toga bolesnik ulazi u stanje sužene svijesti koje nazivamo pseudoabsence, tijekom kojeg djeluje smušeno, zbunjeno, ne odgovara na postavljena pitanja, nije svjestan sebe niti okoline oko sebe, također tijekom tog perioda mogu se primijetiti automatizmi – nevoljne kretnje tipa mljackanja ustima, žvakanja, kretnje rukama po odjeći (dobiva se dojam kao da bolesnik želi zakopčati gumbe na košulji, itd.). Mogu se javiti i smetnje govora u smislu nerazumljivog i gramatički neispravnog govora što se naziva nefluentna motorna disfazija. Po dolasku k svijesti bolesnik je kraće vrijeme smeten, može se javiti glavobolja. Navedena ataka može trajati nekoliko minuta. Mogu se javiti i déjà vu (već viđeno) i jamais vu (nikad viđeno) fenomeni.
I elementarni i kompleksni parcijalni epileptički napadaji mogu se sekundarno generalizirati, što znači da nakon kraćeg ili dužeg vremena prelaze u epileptički napadaj grand mal tipa.
Epileptički status
O epileptičkom statusu govorimo u slučaju kada epileptički napadaj kontinuirano traje dulje od 30 minuta, kada postoje dva ili više napadaja koji se javljaju jedan za drugim bez da bolesnik dolazi k svijesti, a po najnovijim smjernicama u slučaju svakog epileptičkog napadaja koji traje dulje od 5 minuta.
23.12.2015
