Negativan utjecaj rentgenskih zraka na plod dobro je poznat već desetljećima. Stoga se rentgenska dijagnostika u trudnice provodi tek uz za nju vitalnu indikaciju i po strogo određenim pravilima.
Termin spontani pobačaj odnosi se na spontani završetak trudnoće do 20. do 22. tjedna.
Većina spontanih pobačaja desi se do 12. tjedna trudnoće, pa je u narodu uvriježeno kako se s objavom trudnoće treba pričekati drugo tromjesečje.
U najširem smislu pojma, to obuhvaća i tzv. biokemijske trudnoće (kada se tek prema vrijednostima β-HCG-a može reći kako je trudnoća postojala, međutim se završila sa slijedećom menstruacijom, koja je možda „malo kasnila”, bila unekoliko obilnija, s ponekim ugruškom i slično).
Prema nekim izvorima, spontani pobačaj desit će se u 3 od 10 trudnica, a kada se govori o uzrocima, u mnogim slučajevima ostane nejasno zašto je do toga došlo.
Međutim, zna se slijedeće:
-
učestalost spontanih pobačaja raste sa životnom dobi trudnice
-
češći su u trudnica koje konzumiraju alkohol ili su nikotinske ovisnice (ili su u pitanju druge ovisnosti i štetne navike)
-
češće se dogode u višeplodnoj trudnoći
Neki od mogućih uzroka spontanih pobačaja su:
-
kromosomske (genetske) greške (najčešće)
-
spolno prenosive bolesti, naročito neprepoznate i neliječene
-
problemi u čimbenicima zgrušavanja krvi
-
neke sistemske, odnosno imunološke bolesti (neliječeni dijabetes, sistemski lupus i drugo)
Postoji li u neke žene rizik za spontani pobačaj?
Bez razgovora s (budućom) trudnicom, pregleda i dijagnostičke obrade ne može se dati odgovor na ovo pitanje, a često ni nakon učinjenoga svega što se treba učiniti.
Iz ovog je razloga jako važno savjesno i precizno uzeti anamnezu trudnice, uobičajeno pri prvom pregledu u trudnoći. Anamnestički podaci bit će nit vodilja što treba učiniti, što se može očekivati, na što treba posebno paziti.
No u nekim slučajevima ne možemo ni na koji način predvidjeti loš ishod trudnoće, spontani pobačaj.
Ako se spontani pobačaj dogodi jednom, koliko god to nehumano zvučalo, prema pravilima struke nije potrebna posebna dijagnostička obrada.
Međutim nakon dva ili više spontanih pobačaja (habitualni pobačaji) svakako je potrebno učiniti detaljnu dijagnostičku obradu, koja uključuje, osim uobičajenog ginekološkog pregleda na ginekološkom stolu s uzimanjem uzoraka za PAPA-test, ginekološkog ultrazvučnog pregleda te uobičajenih pretraga krvi i mokraće, krvne grupe i Rh-faktora, još i:
-
mikrobiološke pretrage uzoraka iz rodnice/s vrata maternice i urinokulturu
-
proširene pretrage koagulacije, testove trombofilije, razna antitijela u krvi i sofisticirane biokemijske pretrage
-
hormone štitnjače i neke od spolnih hormona
-
TORCH-test
-
markere na hepatitis, sifilis i HIV
-
kariogram oba supružnika
-
dodatne pretrage prema uputama subspecijalista humane reprodukcije
Obzirom na nalaze navedenih pretraga odlučit će se o potrebitosti preventivnog prepisivanja nekih lijekova, odnosno o invazivnim dijagnostičkim/terapijskim postupcima prije planirane trudnoće ili u trudnoći.
Kolika je mogućnost za ponavljanjem spontanih pobačaja?
Veća je vjerojatnost kako će se opet desiti u žene koja je jednom već imala spontani pobačaj nego u žene koja je jednom rodila.
U žene koja je već imala spontani pobačaj, vjerojatnost kako će i slijedeća trudnoća tako završiti je oko 20%, u one koja je imala dva spontana pobačaja vjerojatnost kako će se isto opet desiti je skoro 30%, u žene koja je imala 3 spontana pobačaja ta je vjerojatnost preko 40%; u žena koje su imale više od 3 spontana pobačaja ta je vjerojatnost još i veća.
Kakav odgovor dati ženama s više od jednog spontanog pobačaja u anamnezi?
Trebalo bi jasno iznijeti statističke podatke, ne davati ni previše optimistične ni pesimistične prognoze, uputiti što se treba učiniti (dijagnostički, terapijski) i planirati postupanje korak po korak.
Iz svakodnevnih primjera vidimo kako su svi scenariji mogući, pa nerijetko znamo reći kako ipak život piše najljepše priče.
23.12.2015
