Poštovanje,
pohađam 9. razred osnovne škole. Nisam sigurna da li je ova moja situacija baš za psihijatriju😂, nije toliko ozbiljno, ali sam potražila stručnu pomoć online jer mi je jako teško uživo pričati ljudima svoje probleme, vjerujem da bih se odmah rasplakala. Ja sam do 6. razreda imala nekoliko jako dobrih prijateljica, a s ostalim curama u razredu nisam se toliko voljelja družiti, štoviše bila sam u dobrim odnosima s njima ali ne toliko prisna. U tom 6. razredu su nas dijelili na dva odjeljenja pošto živim u manjoj sredini i najviše me je pogodilo što su moje najbolje prijateljice u odjeljenju A, dok sam ja u B. Prihvatila sam to, teška srca ali jesam. U međuvremenu sam se s curama ih svog razreda (njih je 6) sprijateljila ali sam se uvijek osjećala kao višak, ipak one su osobe čiji mi se mentalitet ne sviđa. Bila sam predmet maltretiranja tu, a samo sam htjela imati prijatelje jer sam se sa svojim prijateljicama postepeno udaljavala. U razredu su me stalno ponižavali ali sam uvijek to uzimala za svoju grešku, nisam prihvaćala sebe ovakvom kakva jesam. Majka je već duže vrijeme na psihoterapijama zbog trauma na poslu (incident s kolegom) i nemam srca te stvari pričati njoj, jer će kao i svaka majka brinuti za svoje dijete. Od 6. do 9. razreda ništa se naročito nije događalo međutim u 9. su se razredu urotile protiv mene. Jučer su cure iz razreda su moju profilnu fotografiju pokazivale svima, ismijavale je (inače sam malo bolje građe, za razliku od svih njih plavuša zbog čega i jesam predmet maltretiranja). Danas su otišle na moje profile na društvenim mrežama i užasno me vrijeđale. Tu ima još bezbroj stvari ali ograničeno mi je pisanje. Molim vas za pomoć jer sam konstantno pod stresom kojeg se ne mogu riješiti, strah me ići u školu, na odmoru me izbjegavaju i ismijavaju… imam probleme sa snom i užasne glavobolje, teško mi je priznati ali i suicidne misli. Bilo bi mi drago kad biste odgovorili jer ne znam kako dalje. Hvala vam.

Poštovana, žao mi je da sama prolazite sve te situacije i razumijem da vam je teško. Ja bih ipak preporučila ako imate bilo koga od povjerenja – nastavnika/nastavnicu, razrednika/razrednicu, školskog psihologa ili pedagoga da mu ispričate svoje probleme. Također, ako imate gdje uključiti u psihoterapiju (oko toga vam može pomoći školski psiholog ili pedagog) svakako bih to preporučila. Najteže je takve stvari prolaziti sama, stvara se dodatni osjećaj izolacije, usamljenosti, gubitka samopouzdanja. Nemojte se ustručavvati potražiti pomoć.

Sretno!