Poštovani,

Moj upit vezan je uz bolesti ovisnosti, odnosno alkoholizam. Kako ga prepoznati i zaustaviti u ranoj fazi dok nije prešao u ozbiljan problem koji onemogućuje funkcioniranje u životu?

Pitanje se odnosi na moga supruga. Od kad se znamo (15ak g) oboje povremeno uzimamo alkohol. Rekla bih da je to u kategoriji umjerenog, primjerice 2-3 pića 2-3 puta mjesečno.

Međutim, unatrag otprilike godinu dana primjetila sam da se njegov odnos prema alkoholu počeo mijenjati. U situaciji kad je uznemiren naruči kratku da se smiri – nikada to prije nije radio. Često za druženje bira društvo u kojem se alkohol konzumira. I prije je znao “otići s frendom na pivu” ali sada se zna zaredati tjedan-dva da svaki dan pije po pivu-dvije a neke dane i više. Koliko ja znam, jer ponekad pronađem i neke boce za koje nisam znala – iako mi ne djeluje baš da ih se trudi sakriti. Onda tjedan-dva popije ukupno dva pića, pa opet gotovo svakodnevno. Kad smo u društvu ili na zabavi, često zna i pretjerati da se opije do razine problema s govorom.

Ja sam inače pretjerano zabrinuta oko zdravlja i znam i sama da često pušem na hladno, tako da ne znam ni sama pretjerujem li u ovoj situaciji ili ne. On, jasno, tvrdi da sam paranoična i da što ima loše da popije piće nakon posla da se opusti.

Koliko ja vidim, nema inače nekih ozbiljnih posljedica za sada. Nije agresivan, ne sjeda za volan pod utjecajem alkohola, ne zanemaruje svoje obveze…

Dodatan razlog za zabrinutost je taj što su mu braća i sestra također imali problem s alkoholom (hospitalizacije). Jedan brat mu ima depresivno-anksiozni poremećaj a sestra borderline.

On sam ima dijanosticiran PTSP nakon prometne nesreće i na terapiji je SSRI. Također kad je u nekom većem stresu od kad ga znam primjećujem neka borderline ponašanja (“utapanje” tuge u hrani, nejasan osjećaj identiteta i sl.). Sklon je depresivnom raspoloženju, često vrlo inertan i pasivan, treba mu poticaj za izražavanje emocija, i imam osjećaj da često nema kontrolu nad vlastitim životom, emocijama i sl. Zbog svega toga bojim se da bi lako mogao kliznuti u neke ozbiljnije probleme s alkoholom i ako je moguće, željela bih reagirati na vrijeme.

On inače redovito (na 6 mj) posjećuje psihijatricu i na terapiji je (od koje se inače zaista osjeća bolje i bolje funkcionira), međutim je nažalost naš sustav takav da pregled traje pet minuta i eventualno se povisi ili snizi doza. Oboje imamo nekih psihičkih poteškoća kao posljedice zlostavljanja u djetinjstvu, kasnijih okolnosti života, a imamo i genetsku predispoziciju. Ipak se trudimo što bolje sami sebe “popraviti” i raditi na našem braku, kojeg oboje ocjenjujemo sretnim. Međutim, sami često dođemo do zida i ne znamo kako dalje te bi nam bila od koristi zajednička psihoterapija – no ne znam koliko je to moguće dobiti u našem sustavu, dok je ići privatno priličan financijski izdatak.

Na kraju su ispala dva pitanja. Unaprijed hvala!

Poštovana,

usmjerit ću se na onda na konkretno – najbolje bi bilo da zajedno sa suprugom otiđete na pregled kod njegove psihijatrice i date podatke o frekvenciji konzumiranja alkohola jer ona to možda i ne zna. Osim toga, znate i sami da uzimanje lijekova i alkohol ne idu zajedno. Vjerujem da se suprug često osjeća teško ili tjeskobno pa moguće alkoholom pokušava osjetiti privremeno olakšanje, no to je loš izbor.

Možete pokušati dogovoriti bračnu terapiju na uputnicu također kod psihijatrice.

Srdačan pozdrav!