Iako je Movember sada već prošao još ćemo malo pažnje posvetiti muškom zdravlju s jednom temom koja je pomalo zapuštena.
Upala prostate (lat. – prostatitis) je donekle tajanstvena bolest. Međutim, javlja se u muškaraca često i malo je njih koji nisu nikada u životu stekli dijagnozu nekog oblika prostatitisa. Najčešće se radi o spolno aktivnim muškarcima u njihovim srednjim godinama života i to je upravo populacija koju tegobe, koje neki od oblika upalnih bolesti prostate, neizbježno donose sa sobom.
Kažem da je prostatitis dobrim dijelom tajanstvena bolest jer tu dijagnozu dobi mnogi muškarci tokom života, osobito u srednjim godinama, a ona se kasnije jednostavno izgubi negdje u medicinskoj dokumentaciji jer smetnje nestaju i zamijene se nekim drugim tegobama, unatoč pokušajima urologa da više-manje neuspješno ovu dijagnozu i stanje liječe. Već iz ovih nekoliko uvodnih rečenica može biti razvidno kako zapravo nedovoljno dobro poznajemo entitet nazvan prostatitis pa se mogu nazrijeti i dvije posljedice, a njima često u praksi svjedočimo, što mogu odgovorno tvrditi nakon više od trideset i pet godina prakticiranja urološke struke. Dakle, ili urolozi previše olako postavljaju dijagnozu upale prostate (osobito u situacijama kad nisu sigurni o čemu se točno radi) ili postoji osobita psihofizička konstitucija bolesnika koji podliježu ovakvim stanjima. Vjerojatno je, a to tvrdim ponovo, da oba scenarija igraju ulogu pri ovoj dijagnozi i takvim vrstama tegoba.
Upalne bolesti prostate možemo svrstati u četiri kategorije:
- Akutni bakterijski prostatitis koji je najbolje i najjasnije definirano stanje i bolest
- Kronični bakterijski prostatitis je već dosta manje jasno stanje, ali je zato dijagnoza tog stanja daleko češća. Upravo ova dijagnoza stvara i najviše nevolja u procesu liječenja jer joj ni etiologija nije sasvim uniformna i jasna. Upoznao sam mnoge bolesnike koji su jednom dobili ovu dijagnozu, a potom se liječili velikom količinom raznih antibiotika i alfa-blokatora te možda i sedativima, a da se željeni terapijski učinak godinama nije postigao – samo je rasla količina medicinske dokumentacije i nalaza raznih pretraga.
- Kronični nebakterijski prostatitis osobito ulazi u sferu medicinskih nejasnoća. To je već vidljivo iz daljnje podjele gdje se on dijeli na
a) inflamatorni (upalni) oblik bolesti pri kojem postoje jasni znaci upalne reakcije u organizmu i
b) neinflamatorni oblik bolesti gdje ti znaci izostaju, ali postoje tegobe gotovo identične onom kod upalnog oslika bolesti.
4. Asimptomatski upalni prostatitis kod kojeg postoje svi klinički znaci upale ali izostaju bilo kakve značajnije tegobe. Upravo je ovo stanje koje nas dovodi do logičnog pitanja – a što je onda uopće bolesnika dovelo na urološki pregled, ako nisu postojale nikakve tegobe?
Mnogo toga i dalje ostaje nejasno u području urologije zvanom prostatitis pa su i rezultati liječenja te bolesti vrlo ograničenog uspjeha.
2.1.2025