Ovaj poremećaj kao fascinantan fenomen provlači se nizom filmova i serija, a unutar psihijatrije ostaje kao jedna kontroverzna tema. Istraživanje provedeno (Hingray) na oko 800 francuskih psihijatara pokazalo je kako 51% sumnja o postojanje ovog poremećaja ili uopće ne vjeruje da on postoji.
Ovaj poremećaj ranije poznat pod nazivom višestruki poremećaj ličnosti uključen je u DSM-5 klasifikaciju. Karakterizira ga prisustvo dva ili više stanja ličnosti unutar jedne osobe što dovodi do stanja kada se jedna osoba „prebacuje“ između različitih “alter ega” (koji se također zovu stanja selfa, identiteti ili dijelovi).
Osobe s ovim poremećajem ima učestale epizode amnezije vezano uz traumatske događaje kao i elemente svakodnevnog života.
Nekolicina studija jasno upućuje da ovaj poremećaj ima specifične karakteristike. Također navode da ovo stanje može biti prisutno u 1% opće populacije. No, pitanje je da li ovaj poremećaj uopće postoji ili se radi o pomodnom fenomenu koji se često opisuje zadnjih godina da se postavlja pitanje radi li se o “epidemiji” u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji.
Prema istraživanju Hingraya 2/3 ispitanika psihijatara navelo je kako nikada nisu imali pacijenta s tom dijagnozom. Od onih koji jesu, 24% je reklo da su vidjeli između 1 i 4 pacijenata s tim poremećajem. Oko polovine ispitanika (48%) navelo je pacijenti koje su viđali tijekom godine dana sami sebi su postavili dijagnozu.
Nije lako razlikovati ovaj poremećaj od shizofrenije ili graničnog poremećaja ličnosti. Hingray zaključno u svom istraživanju navodi kako efekt kameleona ima svoju ulogu u disocijativnom poremećaju identiteta budući da je disocijacija zaštitni mehanizam: omogućuje osobi izbjegavanje neugodnih osjećaja ili sadržaja što može preuzeti različite forme (npr. panični poremećaj, opsesivno–kompulzivni poremećaj, terapijski rezistentna depresija, atipična shizofrenija). Nastavno na sve navedeno, Hingray ističe kako je potrebno obratiti pažnju na atipične psihijatrijske simptome.
30.8.2023
