Antimikrobni lijekovi
Antimikrobni lijekovi liječe bolesti izazvane mikrobima (mikroorganizmima). Po svom djelovanju mogu usporiti rast i razmnožavanje mikroba ili ih ubiti. Dijele se na antibiotike (protiv bakterijskih upala), antimikotike (protiv gljivičnih upala), antivirotike (protiv virusnih infekcija) i lijekove protiv parazitskih infekcija. Neki od antimikrobnih lijekova mogu djelovati na više različitih vrsta mikroorganizama. Ovi lijekovi spašavaju milijune života, kada se pravilno upotrebljavaju i dok djeluju.
Prvi antibiotik, penicilin, otkriven je 1928. godine. Alexander Fleming primijetio je da plijesan inhibira rast bakterija Staphylococcus aureus. Penicilin je postao prvi antibiotik koji se masovno proizvodio i koristio u kliničkoj praksi. Polovicom dvadesetog stoljeća otkriven je velik broj drugih antibiotika, koje su spasile mnogobrojne živote, smanjujući napredovanje infekcija pogotovo za vrijeme ratova i kriznih situacija kada se smanjuje mogućnost preživljavanja i otpornosti na bakterije.
Antimikrobna rezistencija (AMR)
Kao što ljudi stvaraju i grade svoj imunološki sustav i razvijaju otpornost na uzročnike različitih bolesti, tako i mikroorganizmi, prvenstveno bakterije razvijaju sposobnost preživljavanja u obliku otpornosti na djelovanje antibiotika. Mikrobi tada nisu uništeni već nastavljaju sa širenjem i rastom u ljudskom organizmu. Konačan rezultat je – infekcija koju se ne može izliječiti, dugotrajni boravak u bolnici, širenje zarazne bolesti i potencijalno smrt.
Tome uvelike pogoduje prekomjerna i često nepotrebna uporaba antibiotika. Još je jedan uzročnik rezistencije bakterija – prekid uzimanja antibiotske terapije prije vremena propisanog od liječnika. Upotreba antibiotika u veterini i nepravilno skladištenje antibiotskih lijekova povećava izloženost bakterija ovim lijekovima i njihovo slabije djelovanje.
Superinfekcije
U novije vrijeme svjedočimo pojavi takozvanih bolničkih superinfekcija uzrokovanih bakterijama koje su otporne na više antibiotika. To su MDR (Multi-drug resistant) bakterije, u koje spada i MRSA (Methicilin Resistant Staphylococcus aureus) – jedan od glavnih uzročnika bolničkih infekcija. Tu su još i Neisseria gonorrhoeae ili Clostridium difficile o kojoj smo već pisali… Godišnje od ovakvih superbakterija umire preko 33.000 ljudi.
Prema podacima iz 2019. godine, antimikrobna rezistencija godišnje odnese 1.3 milijuna ljudskih života, a pridonese smrti dodatnih 5 milijuna ljudi. Svake godine.
AMR se nalazi u prvih 10 svjetskih zdravstvenih prijetnji i do 2030. godine uzrokovati će gubitak od 3.4 trilijuna dolara godišnje!
Antimikrobna rezistencija nije rezervirana samo za ljude u nerazvijenim zemljama ili one koji su često bolesni, stariji i smanjenog imuniteta. Komplikacije zbog antibiotika koji ne djeluju mogu se desiti svima nama, kod rutinske operacije, carskog reza, manje ozljede, obične upale pluća, trovanja hranom. One onemogućuju liječenje kroničnih bolesti poput dijabetesa, astme, reumatoidnog artritisa. Za rezistenciju na antibiotike ne možemo primijeniti granicu države, bolnice, kuće, zajednice. Takvi mikroorganizmi se lako i brzo šire kako kroz zajednice tako i kroz naš okoliš i lance opskrbe hranom.
Svjetski tjedan svjesnosti o antimikrobnim lijekovima (WAAW 18. do 24. studenoga) i Europski dan svjesnosti o antibioticima (18. studenoga) su dio europske i globalne kampanje koja se obilježava svake godine. Svjetska zdravstvena organizacija i ove godine poziva na edukaciju, zagovaranje racionalne upotrebe antibiotika i trenutno djelovanje sada, dok nije prekasno. Treba shvatiti da prekomjerna i neodgovorna uporaba antibiotika ne šteti samo ljudima, već i životinjama, biljkama i njihovom zajedničkom okolišu.
Što se dešava kada se antibiotici krivo upotrebaljavaju?
Oko 90% antibiotika se troši izvan bolnica s tim da se oko 75% antibiotika troši za infekcije dišnih puteva koje su najčešće uzrokovane virusima. Upotreba antibiotika tada ne pomaže izlječenju, ali potiče razvoj rezistencije.
Tvrdokorne bakterije, poput Escherichie coli ili Staphylococcus aureus postaju otporne na antibiotike kojima se se do sada liječile upale. Tada 35-40% infekcija ovim bakterijama više ne može biti liječeno klasičnim antibioticima (cefalosporinima ili meticilinom) nego se moraju pronalaziti novi oblici terapije. 1 od 5 upala mokraćnog sustava izazvanih E.coli više ne reagira na antibiotike. Obične se upale više ne mogu jednostavno, brzo i lako izliječiti.
Slična je priča i s gljivicama, kao što je Candida auris, ali i lijekovima za liječenje tuberkuloze, malarije ili virusnih infekcija kao što je AIDS.
Ako na uzročnika upale ne reagiraju klasični antibiotici, kreće se na takozvanu drugu liniju antibiotika koji su skuplji, s puno više neželjenih učinaka i vrlo često se brže javlja otpornost. Dok ne dođemo do iscrpljenih zaliha antimikrobnih lijekova i više nemamo načina liječenja.
Kako i kada koristiti antibiotik?
Antibiotik može propisati samo liječnik i on se ne dijeli s drugima. Uzima se prema uputama liječnika i ljekarnika, svaki dan u isto vrijeme (na svakih 8, 12 ili 24 sata) uz ili prije obroka, ovisno o vrsti. Ako nakon završetka terapije ostane neiskorištenog antibiotika, treba ga se odnijeti u ljekarnu kako bi ga se adekvatno zbrinulo. Ostatak antibiotske terapije – tableta, kapsula ili sirupa ne smije se bacati u smeće ili odvod. Uz antibiotik bi trebalo uzimati i probiotik, kako ne bi došlo do razvoja probavnih smetnji. Probiotik se uzima od početka do kraja antibiotske terapije i zatim još barem desetak dana.
Idealan pristup rješavanju upala bio bi da se antibiotik ili neki drugi antimikrobni lijek ne propisuje bolesniku ako nije utvrđen uzročnik i napravljen antibiogram, na osnovu uzetih uzoraka. Odgovorno ponašanje bolesnika bi u tom trenu bilo ne inzistiranje na propisivanju antibiotika čim krenu razdoblja viroza i prehlada, slušanje dobivenih uputa i završavanje s propisanom kurom liječenja do kraja, bez obzira na činjenicu da se upala možda smirila nakon par dana a prije završetka ciklusa terapije.
Što bi trebalo učiniti u skoroj budućnosti?
Smanjiti potrebu za uzimanjem antibiotika, nenamjerno izlaganje antibioticima. Spriječiti širenje infekcija kroz bolničke sustave i domove za starije i nemoćne. Jasnim porukama osvijestiti štetnost antimikrobnih lijekova ako se krivo koriste. Kod virusnih infekcija (prehlada, gripa, korona) ublažavati simptome drugim lijekovima a ne antibioticima jer antibiotici neće djelovati. Koristiti antibiotike pametno i u liječenju životinja. Ugledati se u skandinavske zemlje, gdje se antibiotici puno rjeđe koriste, a ne u zemlje južne Europe – gdje je uporaba antibiotika veća a s tim i rezistencija. Svakodnevno provoditi pravilnu higijenu ruku i dišnih puteva, kako bi spriječili širenje zaraze prilikom kašljanja ili kihanja.
4.12.2024
