Period iza poroda, puerperij, još je jedno sasvim specifično razdoblje u životu žene, kada se ona suočava s nekim promjenama na i u svom tijelu, po prvi puta u životu.
Tijekom trudnoće žena na različite načine prikuplja informacije o trudnoći, o porodu, o ginekolozima, o dojenju, o tome na što treba paziti tijekom trudnoće, poroda, dojenja, … no kada se sama nađe u tim situacijama, ipak nije sigurna je li nešto „normalno“ ili se treba zabrinuti. Važne i praktične informacije dobije i u rodilištu, prije otpusta kući, no iz iskustva znamo kada se babinjača s novorođenčetom nađe u svome domu, u poznatoj okolini i atmosferi, krenu razgovori s ukućanima, obitelji i prijateljicama, svatko ima neke savjete, ponekad isti mladu mamu bezrazložno zabrinu … i onda više nije sigurna treba li se zbog nečega javiti ginekologu ili ne, te kome bi se trebala javiti – svom nadležnom ginekologu ili u rodilište u kojemu je rodila.
U ovom ćemo tekstu promotriti što je to „normalan“ vaginalni iscjedak iza poroda, koji traje više tjedana, točnije do oko 2 mjeseca iza poroda, mijenja se kvalitativno i kvantitativno, te kada je potrebno javiti se ginekologu i kojemu.
Vaginalni iscjedak iza vaginalnog poroda, lohije (lat. Lochia), normalna su i očekivana pojava koja traje sljedećih 4-6-8 tjedana, tijekom kojih se mijenja boja, količina i miris iscjetka. Ovo stanje prolazi bez bolova, bez povišene tjelesne temperature i bez drugih tegoba.
Lohije tijekom prva tri poslijeporođajna dana su tamno crvene boje, gušće, s ponekim sitnim krvnim ugruškom. Tih dana puerpera je najčešće još u rodilištu, pod nadzorom doktora i medicinskih sestara i najčešće ne pokazuje zabrinutost, a ako i bude zabrinuta, promptni pregled otklanja sav strah.
Lohije od 4-og do 10-og poslijeporođajnog dana vodenastije su, s promjenom boje prema roskastoj ili smećkastoj, a krvnih ugrušaka postaje sve manje i uskoro nestaju.
Lohije od oko 7-og do 10-og dana, pa do oko 14-og dana po porodu postaju žućkaste i kremaste, te oskudnije. Otprilike takva boja zadržava se narednih nekoliko tjedana, do ukupno 6-8 tjedana, količinski postaju sve oskudnije, no blago povećanje količine može se primijetiti kod ustajanja, saginjanja, obavljanja kućanskih (fizičkih) poslova i slično. Cijelo vrijeme miris je otprilike kao i kod menstrualnog krvarenja.
U kojim situacijama se zbog lohija babinjača treba javiti ginekologu?
Uobičajeno kažemo kako se puerpera treba javiti ginekologu u svim situacijama koje ju zabrinjavaju, jer su pojmovi o „normalnome“, o količini (puno-malo) i drugo vrlo individualni.
Načelno, svako povišenje tjelesne temperature, bolovi, naročito u donjem dijelu trbuha ili u području vanjskog spolovila, svrbež vanjskog spolovila, otežano mokrenje ili stolica itd., u puerperiju, razlog su za javiti se ginekologu i prije dogovorenog termina pregleda. S druge strane i izostanak, odnosno prestanak lohija nakon nekoliko dana također su razlog za javiti se ginekologu ranije od planiranog datuma.
Mladoj mami možda je najjednostavnije javiti se telefonski nadležnom ginekologu, što nije pogrešno, no preferiramo osobni dolazak bilo u nadležnu ginekološku ambulantu, bilo u rodilište u kojemu je bio porod.
Naravno, velika je uloga i patronažne sestre, koja prema programu obilazi puerperu i novorođenče, no u navedenim situacijama ipak je važno ne gubiti vrijeme, nego se, ako se i kada se počnu dešavati gore spomenute situacije, treba javiti ginekologu. Iza pregleda napravit će se plan daljnjeg postupanja, tj. procijenit će se smije li babinjača spokojno otići svome domu, ili će biti potrebno obaviti dodatne preglede i pretrage
19.9.2018