Hemoroide možemo definirati kao splet proširenih malih vena (varikoziteti) u analnoj regiji koje pripadaju unutarnjem submukoznom i vanjskom subkutanom hemoroidalnom pleksusu.
Svaki pritisak u trbuhu na njih se direktno prenosi (kao vene portalnog sustava nemaju zalistaka), širi ih i konačno izazove stvaranje varikoziteta, što nazivamo hemoroidima. Često se upale, krvare i tromboziraju. Siguran simptom hemoroida je pojava krvi na toaletnom papiru, ili svježa krv nakon stolice. Krvarenje je ponekad popračeno s boli, a bolesnik se zabrine kad napipa kvrgu u predjelu čmara (prolaps, tromboza).
Razlikujemo vanjske i unutarnje hemoroide. Vanjski su maleni, okrugli, ljubičasto plavičasti, rijetko su bolni, osim kad tromboziraju. Lako se upale i krvare tako da uzrokuju smetnje i simptome tek kad dođe do komplikacija. Mogu spontano zacijeliti. Zbog toga u početnoj fazi osim higijensko-dijetetskih mjera nije potrebno ništa poduzimati. Unutrašnji su mnogobrojniji, nepravilna izgleda, mekani, također ljubičaste boje, a pokriveni su tankim slojem sluzničke membrane. Na iole najmanju traumu krvare i ulceriraju.
Često izazivaju nesnosan svrbež i sluzav iscjedak iz anusa. Mogu prolabirati (ispadati), naročito pri napinjanju kod defekacije. U početku se prolaps sam povlači, a kasnije je potrebna manuelna repozicija (vraćanje rukom natrag). Javlja se edem sluznice i spazam sfinktera (stezač-mišić) što izaziva jaku bol koja se pojačava kašljem, kihanjem i pri sjedenju. Ovakvo se stanje može komplicirati trombozom, lokalnom infekcijom, ulceracijom, analnom fisurom (pukotina, procjep analnog otvora) uz svrbež, sekreciju i krvarenje.
Hemoroidi se prepoznaju neposredno inspekcijom, a unutarnji proktoskopski na specijalističkom pregledu. Mjesto krvarenja iz hemoroida može se lako utvrditi ako se bolesnik odmah pregleda, što duže vremena prođe teže je naći mjesto krvarenja. Treba znati da krvarenje mogu izazvati i razne druge patološke promjene. Svjetla krv javlja se u stolici i u bolesnika s malignim tumorima debelog crijeva i rektuma, s proktitisom i kolitisom (upala čmara i debelog crijeva) razne etiologije.
Male, nekomplicirane hemoroide koji rijetko krvare ne treba posebno liječiti – terapija je konzervativna (higijena, antihemoroidalna lokalna sredstva, kreme, čepići koji brzo smiruju simptome i pospješuju resorpciju). U tvrdokornim situacijama kod velikih prolabiranih hemoroida indicirana je operacija prema lokalnom nalazu i komplikacijama (mogući su recidivi). Ponekad ta neugodna bolest postaje urgentna pa zahtjeva hitnu kiruršku intervenciju ili pak profuzno krvarenje iz hemoroidalnih čvorova iziskuje katkad i transfuzije krvi.
Hemoroidalna bolest javlja se pretežno u srednjoj i starijoj životnoj dobi, no nije rijetka ni u mlađih osoba, pa i djece. Etiologija hemoroida nije potpuno jasna. Svakako u njihovom nastanku sudjeluje više faktora. Značajnu ulogu ima zastoj u venskoj cirkulaciji (uspravni stav čovjeka, venska krv iz donjih dijelova tijela se teže transportira prema srcu, a kao što smo već rekli u venama ovog područja nema zalistaka). Osim toga zastoja u venama pogoduje svaka kontrakcija crijevne muskulature jer vene prolaze dijelom kroz mišićni sloj stijenke crijeva.
Određenu ulogu ima i nasljedna slabost vezivnog tkiva. Razvoju hemoroida pogoduju i ponavljane infekcije, alergijske i druge upale anorektalne regije, kronična opstipacija (zbog pritiska fekalnih masa na žilni splet), naprezanje pri defekaciji, mehanički pritisak u maloj zdjelici (trudnoća, tumori i dr.), te hormonski utjecaji.
Značajan su faktor u nastajanju hemoroidalne bolesti i zvanja u kojima se mnogo sjedi odnosno stoji. Osim toga suvremeni način života čovjeka karakteriziran s vrlo malo kretanja, vezan uz automobilizam, dugotrajno sjedenje , zatim neredovita prehrana koja sadržava malo celuloze s posljedičnom opstipacijom, te konzumiranje oštrih jela i alkoholnih pića – pogoduju razvitku hemoroida. Učestalost hemoroidalne bolesti je tolika da ona ima i socijalno značenje.
23.12.2015