Od svih gradova koje smo posjetili na obali, Essaouiri sam se možda i najviše veselio. Baš o ovom mjestu čitao sam samo pozitivna iskustva i ovo je jedini grad na obali gdje odlučujemo ostati dva dana, prije našeg povratka u Marakeš.
Essaouira, poznata i kao “grad vjetra”, jedan je od najljepših i najautentičnijih gradova na atlantskoj obali Maroka. Smješten između Casablance i Agadira, ovaj grad odiše posebnom atmosferom u kojoj se isprepliću povijest, kultura i opušteni ritam života. Upravo je ta opuštenost ono prvo što primjećujem dolaskom u ovaj grad. Nema kaosa, nema buke, nitko ne viče i nitko nas ne maltretira s prodajom raznih „suvenira“. Tu i tamo tek nailazimo na pokojeg lokalca nastojeći nenasrtljivo prodati „happy cake“.
Tako opuštene atmosfere, Essaouira je oduvijek bila grad umjetnika i slobodnog duha. Ovdje su inspiraciju pronalazili Jimi Hendrix, Bob Marley i mnogi drugi glazbenici i slikari. Danas grad i dalje privlači kreativce iz cijeloga svijeta, a festival gnaoua glazbe svake godine okuplja tisuće posjetitelja.
Medinu grada, koja je pod zaštitom UNESCO-a, u dva dana prolazimo uzduž i poprijeko, gubeći se u labirintu uskih uličica prepunih bijelih kuća s plavim kapcima i živopisnih trgova. Lokalni bazar življi je nego što sam očekivao, obojan raznim mirisima začina te raznovrsnim voćem i povrćem.
Pravo oduševljenje gradom osjećam ulaskom u luku prepunu malenih plavih ribarskih brodića, kao i dolaskom na ribarnicu. Iako je „cesta“ koja prolazi kroz ribarnicu na otvorenome prepuna blata, a ribe izložene suncu bez ikakve zaštite ili leda, nevjerojatno je koliko i kave ribe ovdje ima. Za svega pedeset eura kupujemo kovača od gotovo dvije kile, jastoga, škampe, kilu srdela i veliku trlju, a sve to peku pred nama ulicu niže za svega par eura. Ovako nešto bi u Hrvatskoj platili barem duplo skuplje…
Od svih mjesta na ovome putu, Essaouira je nakon samo dva dana skočila na prvo mjesto za izbor grada za odmor. Ovdje bih nekada u budućnosti to uistinu mogao napraviti, doći i odmoriti se. Možda samo da je malo manje vjetrovito…
Povratkom u Marakeš ne preostaje nam ništa za vidjeti pa se odlučujemo na posjetu botaničkom vrtu Jardin Majorelle. Ova prava oaza boja i mira srcu grada jedna je od najpoznatijih i najfotografiranijih vrtova u cijeloj zemlji.
Ova botanička oaza nastala je kao životno djelo francuskog slikara Jacquesa Majorellea, koji je 1923. godine kupio parcelu zemlje i započeo s njezinim pretvaranjem u raskošni vrt. Majorelle je bio zaljubljenik u prirodu i egzotične biljke, pa je tijekom godina u vrtu okupio impresivnu kolekciju kaktusa, palmi, bambusa i raznih vrsta sukulenata iz cijelog svijeta. Osim same flore, ono što Jardin Majorelle čini posebnim je i upečatljiva arhitektura u intenzivnoj plavoj boji, poznatoj kao “Majorelle plava”. Ta nijansa, koja se danas smatra zaštitnim znakom vrta, stvara snažan kontrast s bujnim zelenilom i živopisnim detaljima.
Nakon Majorelleove smrti vrt je pao u zaborav, no 1980. godine otkupio ga je Yves Saint Laurent sa svojim partnerom Pierreom Bergéom. Oni su ga obnovili i sačuvali od propadanja, pretvorivši ga u kulturni dragulj koji danas godišnje posjeti više od 800 tisuća ljudi. Yves Saint Laurent toliko je volio ovaj vrt da je nakon njegove smrti dio njegovog pepela rasut upravo ovdje. Danas se u sklopu vrta nalazi i Berberski muzej koji posjetiteljima približava povijest i tradiciju autohtonih stanovnika Maroka.
S namjerom da u potpunosti iskoristimo naš zadnji dan u Maroku, s novim vozačem dogovaramo izlet na Ouzoud falls, 150 km sjeveroistočno od Marakeša.
Ouzoud vodopadi jedno su od najljepših prirodnih čuda Maroka. Sa svojih gotovo 110 metara visine, ovo je najviši vodopad u zemlji i jedno od najposjećenijih izletišta, kako za domaće, tako i za strane posjetitelje. Ime “Ouzoud” na berberskom jeziku znači “maslina”, a okolicu doista krase brojna stabla maslina i badema, stvarajući predivan kontrast s bujnim zelenilom i plavetnilom vode. Posjetitelji mogu uživati u pogledu s vrha vodopada ili se spustiti niz slikovitu stazu do podnožja, gdje se nalaze mali bazeni i prirodna jezera u kojima se ljeti može i zaplivati.
Srećom za mene, staza koja vodi do vidikovca u potpunosti je ravna pa na sam vrh dolazim bez problema. Osim pogleda na slap, ovdje susrećemo pomalo smiješne, bucmaste i druželjubive makaki majmune koji slobodno obitavaju u okolici, te često znatiželjno prilaze posjetiteljima. S jednim sam se tako pomalo i „sprijateljio“ te mi se, u nadi da dođe do hrane, popeo na glavu!
Nakon šesnaest dana puta kroz dinamični i kontrastom osebujan Maroko doma se vraćam prepun dojmova i sa saznanjem da su putovanja ono što u svojem životu želim nastaviti raditi. Svašta je na ovom mojem prvom putu izvan Europe moglo poći po krivu. Srećom, nije, i Maroko će zauvijek ostaviti trag kao putovanje koje je u meni promijenilo sve i koje mi je uistinu promijenilo život.
24.9.2025
