Sama riječ hidronefroza se može doslovno prevesti kao „vodeni bubreg“. Ovdje, međutim, postoji stanovita nedosljednost u nazivlju i barem dvije-tri bolesti, koje se dijagnosticiraju i liječe različito, nose isto ime.
Nastane li kakva opstrukcija uretera (mokraćovoda), na primjer mokraćnim kamencem, iznad tog mjesta opstrukcije normalnog protoka mokraće će se stvoriti proširenje (dilatacija) kanalnog sustava bubrega. Takvo stanje se u urološkom žargonu naziva hidronefroza (zastoj). Radiolozi takvo stanje nazivaju „dilatacija kanalnog sustava“ bubrega i smatram da je to ispravniji naziv jer ne implicira istodobno i drugu bolest koju nazivamo istim imenom – hidronefroza.
Kad kamenac, tumor uretera ili neki drugi vanjski (ekstrinzički) uzrok dovede do opstrukcije uretera redovito iznad (proksimalno) od tog mjesta nastaje proširenje kanalnog sustava – dakle uretera i bubrežne nakapnice te čašica – jer je normalni protok urina na tom mjestu onemogućen. Posljedično nastaje ureterohidronefroza što, drugim i ispravnijim riječima, označava proširenje samog mokraćovoda i kanalnog sustava bubrega zbog spomenute mehaničke opstrukcije kamencem ili npr. tumorom bilo da on nastaje u samom mokraćovodu ili ga komprimira izvana.
S druge strane, pojam hidronefroza označava bolest sui generis pri kojoj se dešava zapreka protoku urina na jednom tipičnom mjestu. To mjesto se naziva pijeloureteralni segment (PUS), a on se nalazi na vrlo uskom području spoja između bubrežne zdjelice (lat. – pyelon, engl. – pelvis of the kidney) i samog uretera. Uzrok neprohodnosti protoku urina na tom specifičnom mjestu je najčešće insuficijencija provodljivosti impulsa koje stvaraju tzv. „bolus“ (zalogaj) urina koji se potom normalnom peristaltikom mokraćovoda transportira u mokraćni mjehur. Sam razlog toj insuficijenciji (nekompetenciji) pijeloureteralnog segmenta (PUS) u stvaranju bolusa urina i daljnjoj normalnoj ureteralnoj peristaltici ostaje nejasan. Jasna je posljedica – znatno proširenje pijelona (bubrežne nakapnice) i svih čašica bubrega zbog nemogućnosti normalne pasaže mokraće.
Istodobno, na kontrastnim pretragama (iv. urografija, CT urografija) ne dolazi do prikaza uretera pa, dakle, ne možemo govoriti o ureterohidronefrozi (kao u gornjem slučaju) već samo o hidronefrozi. Neprovdljivost peristaltičkih impulsa kroz pijeloureteralni segment (funkcionalna opstrukcija) dokazuje se dinamičkom scintigrafijom bubrega uz primjenu diuretika – tzv. diuretska scintigrafija bubrega. I dok se unutrašnja opstrukcija mokraćovoda kamencem ili vanjskom (ekstrinzičkom) kompresijom liječi različitim metodama, od konzervativnog stava do radikalne kirurške terapije, ovisno o uzroku, hidronefroza kao zasebni entitet se liječi isključivo kirurški. Koriste se klasične otvorene metode operacije (npr. najčešće metoda po Hynes-Anderssonu) ili ista metoda, ali izvedena laparoskopski. Suština je u kirurškoj redukciji proširenog pijelona, odstranjivanju insuficijentnog (nefunkcionalnog) pijeloureteralnog segmenta i ponovnom spoju pijelona i zdravog segmenta uretera. Radi se o kiururškom zahvatu iz domene urološke rekonstruktivne kirurgije. Povrat izgubljene bubrežne funkcije nije moguć, ali daljnje propadanje bubrega može se ovim zahvatom – pijeloplastika – vrlo dobro zaustavit
8.1.2025