Pozdrav,

od kada sam bila dijete u mojoj obitelji bilo je svađe, tuče,alkohola, sreća pa nisu moji roditelji ti koji su pili nego baka i djed,ali to se odrazilo na cijelu obitelj jer kad bi popili nastale bi svađe. Ja sam bila izložena svemu tome,kako sam odrastala počela sam shvaćati neki stvari..od kada su se sestra i brat rodili moja majka prema meni nije ista, tj.mene je nekako odbacivala, sa menom je tetka provodila vrijeme,gdje je god trebalo ići sa mnom išla bi tetka,dok sa sestrom i bratom išla bi mama,jednom prilikom mi je rekla da ja nisam njeno dijete, da ja nju podsjećam na baku(nisu bile u dobrim nikako) i da ona mene ne može gledati zbog toga. Zabolilo me to. Pokušala sam s njom razgovarati o svemu tome, ali bezuspješno. Već se dugo borim s tim,ne znam što da napravim,koja pitanja da joj postavim..zapravo cijelo vrijeme se osjećam odbačeno s njene strane,ne osjećam ljubav s njene strane, zagrljaje bi dobila samo za Božić ako i tada..dosta osoba za koje sam ja učinila i napravila sve me,odbacilo,gurnilo, osjećam se nevoljeno, usamljeno,smatram da sam ja neki problem kad me svi odbacuju..što da napravim? kako da sebi pomognem da to neutječe previše na mene? kako da dam ljudima do znanja da ja nisam igračka, kad im više ne trebam da me odbace? kako da se suprostavim i izborim za sebe? previše sam osjećajna,naivna osoba, spremna pomoći svima,ne znam reći ne,svima daje sve od sebe, ljubav i ostalo i na kraju budem povrijeđena..molim vas pomozite..neki savjet mi dajte..hvala

Poštovana,

nepovoljno odrastanje i disfunkcionalni rani odnosi usade krhko samopouzdanje, osjećaj nevoljenosti i usamljenosti. Ono što bih Vam svakako preporučila i što mislim da je najbolje što možete učiniti za sebe jest uključiti se u psihoterapiju kako biste se ozbiljno posvetili svemu što ste naveli.

Sretno!