Humani papiloma virus pripada u grupu papilomavirusa. To su DNA virusi bez ovojnice koji su česti u prirodi, a do sada je identificirno nekoliko stotina vrsta papiloma virusa, koje se tradicionalno nazivaju “tipovima”. U ljudi je izolirano oko 150 genotipova HPV, od kojih 40 mogu uzrokovati infekcije u genitalnoj regiji. Dijele se na tipove niskog rizika koji uzrokuju virusne bradavice ili kondilome i potencijalno zloćudne, tipove visokog rizika, koji uzrokuju promjene na sluznici spolnih organa te mogu uzrokovati rak vrata maternice, rak rodnice, stidnice, perianalnog područja ili rak penisa. Infekcije s HPV virusom su česte,pa gotovo nema osobe koja neće biti inficirana nekim od tipova HPV virusa tijekom života, nerijetko i s više tipova istovremeno. Simptomi se mogu razviti godinama nakon infekcije. Nakon ugradnje u stanice domaćina može izazvati bujanje stanica i nastanak dobroćudnih ili zloćudnih tumora. Svi papilomavirusi pokazuju sklonost epitelu kože i mukoznog tkiva. Virusi HPV spolnog i završnog dijela probavnog sustava obično se dijele na one visokog (16,18,25,56) srednjeg (31, 33, 35, 51, 52, 58) i niskog (6, 11, 42, 43, 44) rizika. Oštećenje epitela visokog stupnja osobito rak vrata maternice povezana su s infekcijom tzv. “visokorizičnih” papilomavirusima HPV-16 i HPV-18. Genitalne bradavice ili šiljati kondilomi uzrokovane su tipovima HPV-a 6, 11,16,18,33 i 35. Prenose se spolnim putem. Da bi se utvrdilo da li osoba ima HPV virus potreban je liječnički pregled koji već prema dijelu tijela na kojem se nalaze bradavice može biti dermatološki, ginekološki ili urološki. Dijagnostičke metode mogu obuhvaćati citološku ili histološku obradu uz primjenu metoda molekularne biologije. HPV se dokazuje uzimanjem obriska vrata maternice odnosno uzimanje obriska mokraćne cijevi kod muškarca. Uzima se četkicom ili štapićem obloženim vatom. Kolposkopija je metoda kojom se pod povećalom promatra vrat maternice kako bi se uočile promjene.Liječenje svih vrsta bradavica je potrebno i ovisi o vrsti bradavica i njihovom trajanju, dobi bolesnika te mjestu na kojem se nalaze. U lokalnoj terapiji virusnih bradavica na koži postoje mnogobrojni narodni lijekovi od kojih je najpoznatija tinktura od biljke rosopas ( Chelidonium maius). Za tu namjenu koristi se ili svježi sok ili tinktura, koja se nakapa direktno na bradavicu dva puta dnevno. Vrlo često se primjenjuje i sama biljka jer se tada njezinim žutim sokom direktno namaže bradavica. Uz to se kombinira i eterično ulje ravensare (Cinnamomum camphora kemotip cineol) koje se primjenjuje na područje bradavice nakon tinkture ili svježeg soka rosopasa. Mlijeko od ploda smokve se također često primjenjuje, a dobije se tako da se plod smokve otkine i sa bijelom tekućinom maže bradavica svakodnevno dok ne prođe. Ovakova terapija se ne preporučuje za bradavice na licu, na kapcima ili na spolovilu jer je na tim mjestima koža osjetljiva i tanka.U aromaterapiji su poznata i učinkovita eterična ulja s antivirusnim djelovanjem. Najčešće se koristi čajevac i ravensara, a liječenje traje dok bradavice ne prođu. Danas postoje mnogobrojni medicinski postupci u liječenju bradavica, a među najčešće primjenjivanim je krioterapija kada se sa tekućim dušikom (-196 C) bradavica smrzava. Ovaj postupak se obično ponavlja u razmacima od deset dana do dva tjedna dok bradavice ne prođu. Primjenjuje se i elektrokoagulacija, ekskohleacija, radiofrekventno i kirurško uklanjanje. U lokalnoj terapiji se primjenjuje premazivanje kolodijem, 40%-tnom salicilnom kiselinom, triklor octenom kiselinom i fluoruracilom. U lokalnoj terapiji spolnih bradavica primjenjuje se premazivanje podophilinom, krioterapija, te kriurško ili radiofrekventno uklanjanje. Imikvimod u obliku kreme koji se po uputi liječnika nanosi na kondilome tri puta tjedno. Dodaci prehrani u obliku imunomodulatora koji aktiviraju i jačaju obrambeni mehanizam pomažu i u borbi protiv virusa. Pojedini sadrže betaglukan, cink, patentirane formule, glukoman i sojin protein.
7.4.2021