Poštovani,

Početko 11. mjeseca počeli su mi bolovi u trbuhu. Počeli su negdje u vrijeme kad sam počeo piti antibiotike (Sumamed i klavocin). Bolovi se javljaju nasumično na području debelog crijeva. Nisu jaki i ne traju dugo. Stolica mi je varirala od proljeva do tvrde. Zadnjih dana me počelo više boljeti u trbuhu ispod lijeve strane rebara te se ponekad pojavi krv na wc papiru i peckanje anusa. Od početka 11 mjeseca sam izgubio 5 kila. U tom sam razdoblju bio pod stresom zbog ispita i diplomskog. Zadnjih par dana, nakon ispita u petak, imam pojačanu žeđ. Tlak sam mjerio povremeno zadnja 2 mjeseca i u prosjeku je 100/65. Temperatura mi je većinom normalna, ponekad 37°.

Jesu li ti simptomi razlog za zabrinutost i trebam li doći na pregled ili je to zbog stresa i antibiotika?
lp

Poštovani,
Ako sve ove tegobe povezujete sa stresnim razdobljem, moguće je da se radi o simptomima koji se opisuju kao sindrom iritabilnog crijeva. Ako se tegobe nastae, svakako potražite savjet specijalista gastroenterologa. Točan uzrok sindroma iritabilnog crijeva nije poznat, no pretpostavlja se da nastanku sindroma pogoduju upale i infekcije, stres te poremećaj ravnoteže neurotransmitera i mikrobiote. Dosad iskušani načini liječenja su brojni i uključuju dodatke prehrani s vlaknima, ulje paprene metvice, probiotike, antidepresive, psihoterapiju, promjene u prehrani, akupunkturu, antidijaroike i laksative. Ponekad se sindrom iritabilnog crijeva naziva i trbušnom glavoboljom ili „nervoznim crijevima“.
Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog kolona (infekcija, hormoni, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote) promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od sindroma. Prilikom propisivanja dijete valja uzeti u obzir i preklapanje ovog stanja s određenim intolerancijama na hranu (laktoza, fruktoza, ugljikohidrati, histamin), alergijama na hranu te preosjetljivosti na gluten koja nije vezana za celijakiju (NCGS).
Noviji znanstveni dokazi ukazuju da relativno restriktivna eliminacijska dijeta siromašna određenim prirodnim šećerima može ublažiti osjećaj nadutosti, smanjiti količinu plinova, olakšati bolove te druge simptome u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva. Tijekom posljednjih godina, nekoliko studija ukazalo je na značajno poboljšanje simptoma u pacijenata koji su iz prehrane izbacili hranu bogatu određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim šećerima, oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima i poliolima – tzv. FODMAP hrana) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, artičoka, gljiva, cvjetače, graha, slanutka, leće, meda, jabuka..
Iako prehrana koja isključuje tzv. FODMAP hranu ne djeluje kod svih oboljelih, sve veći broj stručnjaka podržava njene principe, barem kada je riječ o kratkoročnoj primjeni. Ipak, takva je prehrana poprilično složena i potrebno je provoditi uz nadzor liječnika ili nutricionista kako bi prehrana i dalje ostala nutritivno uravnotežena. Dugoročna primjena FODMAP dijete do danas nije dovoljno istražena te se uglavnom zagovara postupna liberalizacija dijete nakon smanjenja intenziteta simptoma, posebice u svjetlu spoznaja o utjecaju ove dijete na raznolikost crijevne mikrobiote