Poštovani, radi se o ženskom djetetu, 14 godina.
Laboratorijska analiza pokazuje sljedeće vrijednosti:
TSH 1.67
anti-TPO >1300
anti-TG 421.50

Da napomenem da je KKS uredna

Ako nije problem, samo da mi odgovorite o cemu bi se moglo raditi, i je li to veliki problem u ovim godinama.
Naravno, radiće se i druge analize.
Hvala

Hormoni štitne žlijezde odgovorni su za održavanje bazalnog metabolizma u svakoj životnoj dobi te utječu na fizički i mentalni razvoj jer je metabolička aktivnost svih stanica ovisna o njihovoj razini u krvi. Primjerice, kod hipotireoze dolazi do smanjenja oksidacije ugljikohidrata u tkivima, a samim time i do većeg deponiranja masnog tkiva. Centralni oblik nakupljanja masnog tkiva (trbušna debljina) mijenja način na koji hipotalamus i hipofiza kontroliraju rad endokrinih žlijezda pa time i štitne žlijezde. Autoimuni tireoiditis je jedan od najčešćih oblika hipotireoze. Spada u skupinu autoimunih bolesti, a još uvijek je slabo poznat uzrok koji dovodi do pojave autoimunog procesa usmjerenog na tkivo štitnjače. Kao mogući uzroci navode se virusna infekcija, stres, krvarenje u području žlijezde, terapija radioaktivnim jodom i dr. S obzirom na to da u nastanku Hashimoto tireoiditisa bitnu ulogu imaju autoimuni čimbenici, ta bolest ponekad može biti praćena drugim bolestima autoimune prirode, kao što su perniciozna anemija, reumatoidni poliartritis, sistemski lupus eritematodes, Sjögrenov sindrom, Addisonova bolest, hipoparatireoza i druge. Dva puta je češći kod žena, s tim da njegova učestalost raste sa životnom dobi. Autoimuni tireoiditis danas je najčešća bolest štitnjače u dječjoj i adolescentnoj dobi, a oko pet je puta češća u djevojčica nego u dječaka. Anamnestički podaci često otkriju pozitivnu obiteljsku anamnezu na bolesti štitnjače. Zbog kronične upale s vremenom dolazi do oštećenja stanica štitne žlijezde, tireocita, oslobađanja tireoglobulina i mikrosomalnih tvari (dijelova stanice s enzimima) u krv i stvaranja protutijela na enzim peroksidazu (ATPO) i tireoglobulin (ATG). Budući da se ti proteini inače ne nalaze u krvi, imunosni sustav ih „ne prepoznaje kao svoje“ nego kao strane tvari, zbog čega reagira stvaranjem protutijela. Nastala protutijela cirkulacijom stižu u štitnu žlijezdu i dovode do daljnjeg oštećenja tireocita. Zbog postupnog smanjivanja broja i funkcije tireocita dolazi do snižavanja razine hormona štitne žlijezde i posljedičnog povećanja lučenja TSH, što izaziva uvećanje (hiperplaziju) štitnjače. U početku nema odstupanja u vrijednostima hormona ili su oni na donjoj granici normalnih vrijednosti, no s vremenom je sve manje hormona štitne žlijezde, tako da vrijednost T4 pada, a vrijednost TSH raste. Kad vrijednosti T4 padnu ispod određene granice, javljaju se klinički znaci hipotireoze, dok mlađe osobe ponekad u početku mogu imati lakši oblik hipertireoze. Kod nekih osoba u poče­tku se javljaju znaci gubitka energije, pretjeran umor i porast tjelesne težine koji osoba ne može povezati s većim unosom hrane, zbog čega se najčešće i javlja liječniku. Čak i kod djece porast tjelesne težine i debljina mogu upućivati na poremećaj rada štitne žlijezde i pojavu autoimunog tireoiditisa. U početku je često povišen kolesterol, a porast titra antitijela i neravnoteža hormona obično se naknadno dijagnosticiraju detaljnijom obradom. Najčešći simptomi Hashimoto tireoiditisaumor, usporenost, tromost, pospanost; podbuhlost i otečene vjeđe; suha koža i kosa; krhki i lomljivi nokti; otežano gutanje (disfagija) i „osjećaj knedle u grlu“; promjena boje glasa (hrapav, piskav); pojačan osjećaj hladnoće ili ponekad naizmjenično hladnoće i topline; porast tjelesne težine (bez većeg porasta apetita); opstipacija (začepljenost); sklonost infekcijama; menoragije (pojačana krvarenja) ili amenoreja (izostanak menstruacije). Za liječenje Hashimoto tireoiditisa u pravilu se propisuje hormon L-tiroksin, s tim da se doza lijeka prilagođava svakom pacijentu pojedinačno i ovisna je o stupnju smanjenja funkcionalne aktivnosti žlijezde. Snaženje prirodne otpornosti organizma putem nadoknade suplementima može pomoći poboljšanju općeg zdravstvenog stanja, ali uz liječnički nadzor jer svaki organizam pokazuje biokemijsku individualnost. Svakako jedna od prvih terapijskih, ali i preventivnih mjera je postizanje optimalne tjelesne težine, što pridonosi ravnoteži osi hipotalamus – hipofiza – štitna žlijezda i općenito hormonalnoj ravnoteži cijelog organizma. U tu svrhu mogu pomoći metabolički test i individualno prilagođena dijetoterapija.
Preporučam da vaša kćer bude pod nadzorom specijalista endokrinmologa koji će utvrditi eventualno postojanje autoimunog ili nekog drugog poremećaja, odrediti potrebnu daljnju dijagnostičku obradu i uključiti eventualno potrebno liječenje radi sprečavanja dugoročnih posljedica metaboličkog i hormonskog poremećaja na zdravlje djevojke u cjelini. Svako dobro!