Sindromi prenaprezanja u stopalu – 1. i 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Tendinitis Ahilove tetive je sindrom prenaprezanja tetive koja povezuje mišiće stražnje strane potkoljenice i vašu petnu kost.

TENDINITIS AHILOVE TETIVE

Što je tendinitisa Ahilove tetive i kod koga se javlja?

Tendinitis Ahilove tetive je sindrom prenaprezanja tetive koja povezuje mišiće stražnje strane potkoljenice i vašu petnu kost.
Najčešći je kod trkača koji su iznenada povećali intenzitet ili trajanje njihovog treninga. Uobičajen je i kod ljudi srednje dobi koji se vikendom bave sportovima poput tenisa ili košarke.

Kao i ostali sindromi prenaprezanja, tendinitis Ahilove tetive nastaje zbog ponavljanog ili snažnog naprezanja, u ovom slučaju tetive koja se hvata za petnu kost, a koristi se kada hodate, trčite i skačete. Struktura Ahilove tetive slabi s dobi, što ju čini osjetljivijom na ozljede – osobito kod vikend-rekreativaca i sportaša koji su naglo povećali intenzitet njihovih treninga.

Brojni čimbenici mogu povećati rizik za razvoj tendinitsa Ahilove tetive, a neki od njih su muški spol, starija dob, spuštena stopala (zbog čega je veće istezanje Ahilove tetive), trčanje u staroj ili neadekvatnoj obući, hladno vrijeme te trčanje po brdovitom terenu. Također, oboljeli od psorijaze ili visokog krvnog tlaka imaju veći rizik od razvoja tendinitisa Ahilove tetive, kao i osobe koje uzimaju određene vrste antibiotika (fluorokinolone).

Tegobe obično počinju kao blaga bol ili zatezanje u stražnjem dijelu noge ili iznad pete nakon trčanja ili neke druge sportske aktivnosti. Epizode jače boli mogu se javiti nakon dugotrajnog trčanja, penjanja stepenicama ili šprinta. Pacijenti također često navode osjetljivost ili ukočenost, osobito ujutro, što se obično povlači razgibavanjem ili nekom lakšom aktivnosti.

Većina slučajeva tendinitisa Ahilove tetive može se liječiti relativno jednostavno kod kuće pod nadzorom liječnika. Ozbiljniji slučajevi mogu dovesti do puknuća tetive koje zahtijeva kirurško liječenje.

Kako smanjiti rizik od pojave tendinitisa Ahilove tetive?

Intenzitet i trajanje treninga povećavajte postupno. Izbjegavajte aktivnosti koje izazivaju prekomjerni stres na tetivu, npr. trčanje po brdovitom terenu. Prije aktivnosti se obavezno zagrijte, te ako primijetite bol tijekom određene vježbe, zaustavite se i odmorite. Pažljivo birajte obuću. Obuća za vježbanje trebala bi imati prikladan jastučić za vašu petu i čvrsto podupirati svodove kako bi se smanjila napetost u Ahilovoj tetivi. Na vrijeme zamijenite istrošenu obuću. Svakodnevno se istežite, po mogućnosti ujutro, prije i nakon vježbanja, da se održi fleksibilnost. Ovo je osobito važno kako bi se izbjeglo ponovno javljanje tendinitisa. Osnažite mišiće stražnje strane potkoljenice. Jaki mišići omogućuju bolje podnošenje naprezanja pri tjelesnoj aktivnosti. Zamijenite aktivnosti kao što su trčanje i skakanje, s aktivnostima kod kojih se manje napreže Ahilova tetiva, kao što su biciklizam i plivanje.

Kada potražiti liječničku pomoć?

Ako je bol oko Ahilove tetive stalna ili vrlo jaka a hod otežan ili onemogućen javite se vašem liječniku. Možda se radi o rupturi Ahilove tetive.

Dijagnoza i liječenje

Tijekom pregleda liječnik će lagano pritisnuti zahvaćeno područje kako bi utvrdio mjesto boli, osjetljivosti ili otekline. Liječnik će također procijeniti fleksibilnost, raspon pokreta i reflekse vaše noge i gležnja. Za potvrdu dijagnoze ili isključenje drugog, sličnog stanja, liječnik može zatražiti i RTG snimku, ultrazvučni pregled ili MR.

Tendinitis obično dobro reagira na mjere samozbrinjavanja kod kuće. Ali ako su znakovi i simptomi teški ili uporni, vaš liječnik može predložiti druge mogućnosti liječenja. Liječnik vam može propisati lijekove protiv bolova, najčešće iz skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova, koji se mogu primijeniti lokalno, u obliku kreme ili gela ili na usta. Važno mjesto u liječenju zauzima i fizikalna terapija, koja uključuje vježbe istezanja i snaženja mišića, te primjena pomagala kao što su ulošci za cipele ili klin koji malo podiže vašu petu te tako smanjuje naprezanje tetive.

Mjere samozbrinjavanja uključuju sljedeće korake poznate pod akronimom R.I.C.E:

1. Rest (odmor) – pošteda od tjelesne aktivnosti koja izaziva bol ili u težim slučajevima, rasterećenje u hodu štakama

2. Ice (led) – da biste smanjili bol ili oticanje držite hladni oblog kroz 10 minuta kada osjetite bol ili nakon vježbanja

3. Compression (kompresija) – kompresivni elastični zavoj može pomoći u smanjenju otekline

4. Elevation (elevacija) – držati nogu na povišenom da biste smanjili oteklinu

Ako nekoliko mjeseci primjene konzevativnih načina liječenja ne daje rezultate ili ako je tetiva pukla, vaš liječnik može predložiti kirurški zahvat rekonstrukcije tetive.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2654475679

Degenerativna ozljeda meniska – 8. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDegenerativne ozljede meniska obično nemaju dobru sposobnost spontanog zacjeljivanja. Zbog toga je liječenje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, prvenstveno boli i smanjene pokretljivosti. Neoperativno (konzervativno) liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizioterapiju, i operativno liječenje djelomičnom resekcijom meniskusa u konačnici često imaju slične rezultate. Dobro planirana i prilagođena fizioterapija može značajno smanjiti bol i poboljšati kvalitetu […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_73264349_L

Degenerativna ozljeda meniska – 7. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaKirurško liječenje Kirurško liječenje meniska, najčešće u obliku artroskopske djelomične meniscektomije, razmatra se kada neoperativno liječenje ne donese poboljšanje, a bolesnik nema uznapredovalu artrozu (istrošenost koljena). Operacija se također može preporučiti ako postoje izraženi mehanički simptomi, primjerice blokada koljena ili nemogućnost potpunog ispružanja i savijanja noge. Tijekom zahvata uklanja se samo oštećeni i nestabilni dio […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Postoji li mogućnost liječenja kronične boli temporomandibularnog zgloba nakon stare ozljede i može li se stanje trajno riješiti?

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_138048256_L

Degenerativna ozljeda meniska – 6. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteLiječenje Prije su se degenerativne ozljede meniska najčešće liječile operacijom, pri čemu se oštećeni dio meniska uklanjao. Međutim, novija istraživanja pokazala su da se rezultati takvog zahvata ne razlikuju mnogo od onih koji se postižu neoperativnim, odnosno konzervativnim liječenjem. Bez obzira na način liječenja, cilj je isti – ublažiti bol i poboljšati pokretljivost koljena. Pokazalo […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_548151614_L

Degenerativna ozljeda meniska – 5. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteRadiološka dijagnostika Magnetna rezonancija (MR) je rijetko indicirana kao prva linija radiološke pretrage za bol u zglobu koljena kod osoba srednje i starije dobi. Ovaj pregled može biti potreban ako neoperativno liječenje nije bilo uspješno, kod jake boli kako bi se potvrdila dijagnoza ozljede meniska ili isključile druge diferencijalne dijagnoze. Magnetska rezonancija (MR) je zlatni […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Kako protumačiti MR nalaz lumbalne kralježnice s bulgingom diskusa i urednom medulom?

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_169437606_L

Degenerativna ozljeda meniska – 4. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDijagnoza Dijagnoza degenerativne ozljede meniska se obično postavlja kliničkim pregledom i anamnezom. Anamneza treba uključiti ​​informacije o boli (kako je započela bol, lokacija bola, čimbenici koji pogoršavaju ili poboljšavaju bol), pitanja o prethodnoj traumi koljena, kao i prethodnom liječenju zgloba koljena. Pregled koljena se sastoji od inspekcije (malformacija zgloba), palpacije (struktura okolo zgloba), pokretljivosti u […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Degenerativna ozljeda meniska – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteVježbanje. Većina osoba s degenerativnom rupturom obično ima samo blage simptome koji se ne pogoršavaju. Stoga većina bolesnika s ovom dijagnozom ne treba kontinuiranu zdravstvenu skrb. Dakle većina si sama može pomoći uz lijekove protiv bolova pri akutizaciji simptoma i redovitim vježbanjem. Vježbe su i najvažnija terapija kod ovog stanja, te mogu povećati aktivnost bolesnika […]