Razvijenost i modernizacija društva značajno su olakšali svakodnevni život omogućivši uporabu brojnih naprava bez kojih je danas privatni i poslovni aspekt života nezamisliv.
Kao i uvijek, postoji i druga strana medalje, a to je dostupnost mnogih informacija svima koji se služe internetom, koje će svatko rastumačiti na svoj, ne nužno ispravan način. Primjerice, u nekim je državama nešto što je u drugima uobičajeno zakonom zabranjeno, u nekima nema mogućnosti za realizacijom nečega što je drugdje svakodnevica i slično. Pojedinac, naravno, ne može imati uvida u svu zakonsku regulativu, protokole postupanja itd, itd. Zato su tu profesionalci, koji će odgovarajući na pitanja najčešće rješiti nedoumice koje pojedinac ima. Međutim, nije uvijek tako.
Ginekolozi se sve češće u svojem radu s trudnicama susreću s tzv. planom poroda od strane rodilja.
Što je zapravo „plan poroda“?
Trudnica je uvijek imala mogućnosti razgovarati s ginekolozima i primaljama o načinu vođenja trudnoće i porođaja, uvijek se njena želja maksimalno poštovala. No u trenutku nastupanja komplikacija, ginekolozi su postupali prema pravilima struke, bez pretjeranih objašnjavanja zašto se nešto hitno mora učiniti na točno određeni način.
Zadnjih godina trudnice u terminu u rodilište dolaze s pisanim „planom poroda“, u kojemu se očituju o svakoj stavci koja se uobičajeno primjenjuje prema trudnici u rodilištu, na način da najčešće izričito traže odustajanje od nekih postupaka ili decidirano žele da se u njih primijeni točno određeni postupak.
Neki od postupaka koji su najčešće predmet rasprava su:
• priprema rodilje po dolasku u predrađaonicu, a prije ulaska u boks za porod (brijanje, klistiranje),
• nadzor fetusa („cetegiranje“, „pehametrija“),
• položaj rodilje (na krevetu, na lopti, u kadi),
• interval izvođenja pregleda rodilje (svaka dva sata ili češće, npr. kod svakog nagovještaja trudnice da ima osjećaj kako će se taj tren poroditi),
• vođenje vaginalnog poroda (najčešće je pitanje zašto vaginalni porođaj dugo traje prema njenom subjektivnom dojmu, zašto se ne ide na carski rez, pitanje primjene dripa i vakuum ekstraktora, također i amniotomije prije svega ovoga),
• izvođenje epiziotomije (najčešće su rodilje protiv „rezanja“),
• odluka za carski rez (zašto mora biti medicinska indikacija, zašto se ne izvodi na želju rodilje, najčešće zbog subjektivnog dojma dugotrajnog vaginalnog porođaja),
• držanje novorođenčeta na prsima neposredno iza poroda (danas je ovo gotovo rutinski postupak u svim rodilištima; u rodilištima koja imaju epitet „prijatelja djece“ svakako je), te
• dojenje (neke majke imaju psihološku barijeru prema dojenju, što se najčešće bez dodatnih obrazloženja uzima u obzir).
Mnoge od navedenih stavki posebno su razmatrane u ranijim tekstovima na ovim stranicama. Zato ćemo se ovom prilikom osvrnuti na navedeno sa stajališta ginekologa.
Dokle god porod protječe uredno, bez komplikacija i bez predvidljive patologije, želje rodilje maksimalno se uvažavaju.
Problem nastupa kada porod krene drugim smjerom, kada ima naznaka za razvoj komplikacija, odnosno kada se dešavaju hitne situacije, koje iziskuju hitno postupanje. Vrijeme je u tim situacijama iznimno bitan čimbenik.
O svemu navedenom detaljno se razgovara s rodiljom (i tijekom kontrola i kod samog dolaska u rodilište), a također je i pravna struka dala svoje mišljenje o ovoj tematici, o postupanju medicinskog tima ako je postupanje koje je neophodno u suprotnosti s onime što trudnica želi, odnosno protiv čega je.
U hitnim stanjima, „plan poroda“ je problematičan dokument, pa bi savjet sadašnjim i budućim rodiljama bio da imaju povjerenja u liječnike, u ovom kontekstu ginekologe, koji sve što rade u svojem poslu rade za dobrobit pacijentica i trudnica i da, ako i imaju potrebu napisati i priložiti „plan poroda“ u svoju dokumentaciju ipak navedu kako u slučaju nepredvidljivih i hitnih situacija dozvoljavaju liječnicima postupanje prema pravilima struke, koje je možda u suprotnosti s onime što su željele i čemu su se nadale. To olakšava potencijalne neugodne situacije iza poroda, zbog čega najljepši trenutak u životu para može nepotrebno biti začinjen gorčinom.
1.3.2016
