Bakterijska vaginoza vrlo je česta, nespecifična i neugodna dijagnoza. O tome se govori u situacijama narušene normalne, fiziološke vaginalne mikroflore.
Bakterijska vaginoza vrlo je česta, nespecifična i neugodna dijagnoza. O tome se govori u situacijama narušene normalne, fiziološke vaginalne mikroflore, uz pojavu pojačanog, nespecifičnog iscjetka, peckanja, svrbeža, … a uobičajenim dijagnostičkim pretragama nije dokazan specifičan uzročnik. To je jedan od češćih razloga zbog kojega se žene svih dobnih skupina javljaju ginekologu.
Istraživanja o načinu liječenja ovog simptoma ima mnogo, a u liječenju se koriste antibiotici (peroralno i lokalno), antiseptici (lokalno), probiotici. Veliki broj studija prednost daje antibioticima, ali također veliki broj studija prednost daje i antisepticima i probioticima. Kako, dakle, odlučiti?
Prije svega, svakom problemu zbog kojega se žena javlja ginekologu treba maksimalno ozbiljno pristupiti. U ovom slučaju to znači učiniti temeljnu dijagnostičku obradu (ginekološki pregled, rutinske hematološko-biokemijske te mikrobiološke pretrage) i postupiti prema nalazima.
Ako nalazi ukazuju na nekog specifičnog uzročnika genitalne upale, liječenje se treba provoditi prema antibiogramu (antibioticima, antimikoticima), a liječiti se obavezno trebaju (istovremeno) oba spolna partnera. Uobičajeno će se preporučiti seksualna apstinencija za vrijeme trajanja liječenja, ili imanje odnosa isključivo uz korištenje prezervativa (što se i inače preporučuje). Iza liječenja potrebno je učiniti kontrolne nalaze, kako bi se provjerio učinak provedenog liječenja.
Ako nalazi ne ukazuju na nekog specifičnog uzročnika, postupit će se u smislu liječenja bakterijske vaginoze – tu pristup može biti različit od ginekologa do ginekologa. Budući da jedinstvenog stava nema, a studije (koje se stalno provode) favoriziraju jednom jedan, drugi put drugi vid liječnja, ginekolog će u konačnici odlučiti na temelju svojeg znanja i, ponajprije, iskustva, uzevši u obzir i neke druge okolnosti, kao što su izraženost simptoma, planiranje trudnoće ili postojeća trudnoća, eventualno postojanje neke sistemne ili kronične bolesti, planirana operacija i drugo.
Ako žena inače nema u nekom smislu opterećenu osobnu anamnezu, a simptomi nisu jako izraženi (reklo bi se da se radi o dugotrajnijim, neugodnim, nedefiniranim senzacijama u području vanjskog spolovila), uputno bi bilo preporučiti primjenu antiseptika (posebna sredstva za održavanje svakodnevne higijene intimnog područja ili za ispiranje rodnice) i probiotika (u vidu tableta za peroralnu primjenu ili vaginaleta za lokalnu primjenu), uz ostale upute o zdravom načinu života (prehrana, tjelovježba, higijena, …).
Ako su simptomi jače ili jako izraženi, dugotrajni, često se ponavljaju, ako postoje čimbenici koji opterećuju osobnu anamnezu, razumno bi bilo preporučiti antibiotsko i antimikotsko liječenje, oba partnera.
Posebno treba skrenuti pozornost na sljedeće: antiseptici i probiotici su u slobodnoj prodaji i mogu se kupiti (najbolje u ljekarnama ili u za to posebno određenim drugim prodajnim mjestima) bez liječničkog recepta. Antibiotici se ne smiju uzimati na svoju ruku (npr. zato što i prijateljica to uzima ili se negdje čulo o tome) – njih prepisuje ginekolog.
Zato, ako simptomi ne prođu uz primjenu antiseptika i antibiotika (neće se pogriješiti ako se najprije, samoinicijativno, posegne za tim), sljedeći korak bi obavezno trebao biti ginekološki pregled. I, naravno, pridržavanje svih uputa ginekologa.
23.12.2015
