Tikovi predstavljaju pojavu uzastopnog ponavljanja istog pokreta jednog dijela tijela, teško kontroliranog od strane pojedinca kojem se događa. To je brz, nevoljan, besciljan pokret koji se može pojačati u uvjetima stresa, buke, psihičke napetosti i primjene lijekova koji djeluju stimulativno na SŽS. Liječenje je simptomatsko.
Tikovi predstavljaju pojavu uzastopnog ponavljanja istog pokreta jednog dijela tijela, teško kontroliranog od strane pojedinca kojem se događa. To je brz, nevoljan, besciljan pokret koji se može pojačati u uvjetima stresa, buke, psihičke napetosti i primjene lijekova koji djeluju stimulativno na SŽS. Liječenje je simptomatsko.
DSM –IV /1994./ tikovi su ponavljajuće, neritmičke serije pokreta, jedne ili nekoliko mišićnih skupina. Dijelimo ih na jednostavne i kompleksne (složene) tikove motorija, senzorija, vokalne ili kognitivne prirode. Vrlo često tikovi dolaze u kombinaciji. Većina tikova nije drastično primjetna, a često se javljaju kod većih promjena u djetetovom životu (polazak u vrtić, školu, preseljenje…)
Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze: automatizmi, stereotipni pokreti, psazmi neurokemijskog porijekla, distonija, tortikolis, OCD.
Često anamnestički postoji tzv. emocionalna poveznica, te se uzastopno ponavljanje istih pokreta smatra „nervoznm“ tikovima, mada su u etiopatogenezi prisutne kao glavne frustracije nestrpljenje i nezadovoljstvo, a rjeđe anksioznost. Problemi tikova najčešće prestaju sami, a skretanje pozornosti na njih mogu dodatno pogoršati sitauciju kod djeteta. Uzroci nastajanja tikova mogu biti idopatski (npr. Gilles de la Tourreteov sindrom),
sekundarni (postencefalički, traume glave, CVI, mentalne retardacije, lijekovi).
Jednostavni motorni tikovi uključuju žmirkanje, trzanje vratom, slijeganje ramenima i grimase lica, istezanje vrata, dok jednostavni glasovni tikovi uključuju npr. kašljucanje, šištanje, kihanje. Složeni glasovni tikovi uključuju ponavljanje određenih riječi (eholalija, koprolalija).
Tikovi se često javljaju kao izolirana pojava, ali mogu biti udruženi s raznim emocionalnim poremećajima.
Liječenje tikova uključuje psihoterapijski pristup (KBT ) i /ili farmakoterapiju.
U farmakoterapiji koriste se SSRI (učinak je brži, već za nekoliko dana u usporedbi sa liječenjem OCD ili depresije (potrebno je naglasiti oprez kod davanja osobi mlađoj od 18 godina zbog suicidalnog rizika)).
Djelovanje se objašnajva povećanjem koncentracije serotonina u frontalnim područjima.
U farmakoterapiji koriste se još lijekovi iz skupine antipsihotika, benzodiazepina, alfa 2 adrenergički agonisti, blokatori Ca kanala.
23.12.2015
