Osnovno svojstvo vitamina E u tijelu je da djeluje kao antioksidans. Topljiv je u mastima te stoga djeluje kao zaštitnik masnih struktura u tijelu.
Osnovno svojstvo vitamina E u tijelu je da djeluje kao antioksidans. Topljiv je u mastima te stoga djeluje kao zaštitnik masnih struktura u tijelu. Prema dosadašnjim istraživanjima, čini se da vitamin E djeluje preventivno na pojavu karcinoma, bolesti srca i komplikacija dijabetesa.
Nužan je pri održavanju snažnog imunološkog sustava te štiti timus i bijela krvna zrnca od oksidacije. Vitamin E potreban je u oku, za pravilan razvoj retine, a ujedno štiti od katarakte i makularne degeneracije. Ovaj vitamin od presudne je važnosti za normalnu funkciju spolnih žlijezda,te je bitan za rad mišića i integritet središnjeg živčanog sustava.
Deficit vitamina E vrlo je rijedak, a javlja se uglavnom kod osoba s kroničnim bolestima jetre te kod malapsorpcije masti. Deficiti mogu nastati kod izrazite restrikcije masti u prehrani, budući da je za pravilnu apsorpciju vitamina E potrebno konzumirati dovoljnu količinu masti. Tzv. subklinički deficit vitamina E znatno je učestaliji, a vezuje se uz povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma.
O kemijskoj strukturi
Kemijski naziv vitamina E je tokoferol. Imena svih vrsta vitamina E počinju ili sa “d” ili sa “dl”, što su oznake različitih kemijskih struktura. “d” – forma je prirodna, a “dl” je sintetska. Prirodna forma vitamina E je aktivnija od sintetske. U svrhu kompenzacije niske aktivnosti, sintetski vitamin E dodaje se u višoj dozi. Toksičnost sintetskog vitamina E nije dokazana, no preporuča se uzimanje prirodne forme.
Uz oznake “d” i “dl”, često se pojavljuje grčko slovo alfa, koje također opisuje strukturu. Sintetski “dl” vitamin E postoji isključivo u alfa formi (dl-alfa tokoferol). Prirodni vitamin E postoji kao alfa (d-alfa tokoferol) ili kao kombinacija alfa, beta, gama i delta koja se naziva miješani prirodni tokoferoli.
Forme vitamina E se spominju i kao “tokoferol” ili “tokoferil” (“tokoferil acetat”). Ove dvije forme se značajno ne razlikuju, iako je moguće da se tokoferol apsorbira nešto bolje, a tokoferil-forma ima dulje vrijeme skladištenja. Obje forme su aktivne pri oralnom uzimanju, no koža ne može iskoristiti tokoferil – formu, te kod nanošenja vitamina E na kožu treba koristiti tokoferol.
Dnevne potrebe i izvori
Preporučena dnevna doza vitamina E je 15 mg u formi alfa – tokoferola. Međutim, u mnogim znanstvenim istraživanjima korištene su znatno više doze – od 200 do 800 IU. Gornja granica dopuštenog dnevnog unosa vitamina E je 1000 mg. Budući da je gotovo nemoguće postići unos količina vitamina E koje se koriste u terapijske svrhe, nerijetko se poseže za dodacima prehrani vitamina E.
Dnevna potreba za vitaminom E ovisi i o unosu višestruko nezasićenih masnih kiselina u prehrani (koje potječu iz masne ribe, sjemenki i orašastih plodova). Što je više ovih masti u prehrani, veći je rizik da će njihovu strukturu oštetiti slobodni radikali te je stoga potreban vitamin E koji sprečava štetno djelovanje slobodnih radikala na masne kiseline. Optimalan omjer vitamina E i višestruko nezasićenih masnih kiselina je 0,4.
Najbolji prehrambeni izvori vitamina E su: ulje pšeničnih klica, orašasti plodovi, sjemenke, biljna ulja, žumanjak jajeta, lisnato zeleno povrće. Visoke, terapijske doze vitamina E (iznad 100 I.U.) ne mogu se nadoknaditi hranom.
Toksičnost vitamina E je veoma rijetka. Izrazito visoke doze vitamina E mogu ometati iskorištenje drugih vitamina topljivih u mastima. Ipak, osobe na terapiji antikoagulansima moraju biti oprezne kod uzimanja povišenih doza vitamina E, te svakako trebaju izvijestiti svog liječnika o dodacima prehrani koje uzimaju.
Što kaže znanost?
Usprkos izrazito privlačnoj teorijskoj podlozi o oksidativnom stresu i djelovanju antioksidansa, studije koje se provode na ljudima ne daju željene rezultate. Metaanaliza o povezanosti vitamina E i stopi mortaliteta kod osoba koji ga uzimaju objavljena 2005. godine podigla je mnogo prašine ne samo u znanstvenim krugovima, već i u široj javnosti. Autori metaanalize usporedili su rezultate 19 randomiziranih, placebo – kontroliranih studija. Doze korištene u studijama varirale su od 16,5 IU do 2000 IU dnevno.
U zaključku metaanalize stoji kako unos vitamina E u dozi od 400 IU i više dnevno tijekom jedne godine povećava opasnost od prijevremene smrti. Studije u kojima su korištene niske doze vitamina E uglavnom su ukazale na blagotvoran učinak vitamina. Zaključak koji slijedi iz ove metaanalize je da bi trebalo izbjegavati uzimanje vitamina E u dozama višim od 400 IU te da bi trebalo revidirati preporuke o gornjoj granici unosa koja trenutno iznosi 1000 mg. Ipak, ne dijele svi isto mišljenje i mnogi imaju zamjerke na spornu metaanalizu. Glavni je prigovor ovome radu da su učesnici studija koji su uzimali izrazito visoke doze vitamina E bili mahom osobe starije dobi i kronični bolesnici.
23.12.2015
