Cijepljenje, vakcinacija ili imunizacija je postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti.
Zašto se cijepimo?
Cijepljenje, vakcinacija ili imunizacija je postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti. Otpornost prema uzočnicima zaraznih bolesti može biti aktivna kada organizam sam stvara protutijela:
- prirodnim putem nakon kontakta s određenim uzročnikom ili
- umjetnim putem cijepljenjem.
Osim aktivne imunosti postoji i pasivna imunost stečena:
- prirodnim putem (protutijela prenesena kroz posteljicu ili dojenjem od majke na dijete) ili
- umjetnim putem primjenom gotovih protutijela kako bi se spriječila infekcija ili trovanje (protutijela protiv bjesnoće i tetanusa, serum protiv zmijskog otrova).
Uz higijenski zdravstveno ispravnu vodu za piće cijepljenje se smatra najvažnijom javnozdravstvenom intervencijom u povijesti kojom su se prevenirali milijuni oboljelih i milijuni smrtnih slučajeva.
Što su cjepiva?
Cjepiva su imunobiološki preparati koji sadrže oslabljene, umrtvljene uzročnike bolesti ili samo neke njihove dijelove ili produkte, a cilj im je poticanje imunosti na uzročnike određenih zaraznih bolesti. Takva vrsta imunosti naziva se aktivna imunost jer se unošenjem stranog antigena u organizam potiče stvaranje protutijela protiv određenih uzročnika zaraznih bolesti kako u kontaktu s “živim” uzročnikom cijepljenja osoba ne bi oboljela. Osnovni uvijet koji cjepiva moraju zadovoljiti je da imaju visok zaštitni učinak, da je trajanje specifične zaštite dugotrajno i da su neškodljiva.
Cjepiva mogu biti monovalenta (protiv jedne zarazne bolesti) ili polivalentna tzv. kombinirana (protiv više zaraznih bolesti). Monovalentna cjepiva su protiv tuberkoloze, zarazne žutice tipa B, gripe, bjesnoće, tetanusa, dok su kombinirana cjepiva protiv hripavca, dječje paralize, tetanusa (DTP) i invazivnih bolesti uzrokovani Hemofilusom influence tip B, ospica, zaušnjaka i rubeole (MPR ili MoPaRu). Danas se u Hrvatskoj u redovitom programu cijepljenja djece predškolske dobi koristi peterovalentno kombinirano cjepivo protiv pet zaraznih bolesti: difterije, hripavca, tetanusa, dječje paralize i invazivnih bolesti uzrokovanih Hemofilusom influence tip B. Time se djeca već u najranijoj dobi jednim ubodom zaštićuju protiv pet zaraznih bolesti.
Nuspojave cjepiva
Svako cijepljenje kao i svaka medicinska intervencija nosi sa sobom određeni rizik. Nuspojave na cijepivo većinom su blage i prolazne. Postotak nuspojava vezanih uz primjenu cjepiva zanemariv je u odnosu na rizik komplikacija i smrtnosti od bolesti protiv kojih se cijepi.
Popratne pojave na cijepljenje mogu biti blage i teške. Blage nuspojave na cijepljenje mogu biti lokalne i opće. Lokalne reakcije na cijepljenje su u vidu crvenila, boli, otoka i otvrdnuća na mjestu primjene cjepiva, dok su blagi opći simptomi umjereno povišena temperatura, opća slabost, glavobolja, bolova u mišićima i zglobovima. Najčešće prolaze unutra 24-72 sata od primjene cjepiva.
Teže lokalne reakcije očituju se pojavom apscesa, lokalnog limfadenitisa (cjepivo protiv tuberkuloze) ili bolnog otoka na većem dijelu tijela oko mjesta primjene cjepiva (ruka, noga).
Teške posljedice cijepljenja u vidu anafilaktičke reakcije, poremećaja svijesti, gubitka svijesti ili pojave meningoencefalitisa izuzetno su rijetke. Potencijalni rizik od nuspojave na cjepivo znatno je manji u odnosu na težinu i komplikacije bolesti od kojih se cijepi.
Kontraindikacije za cijepljenje
Razlikujemo opće i posebne kontraindikacije za cijepljenje. Opće kontraindikacije za cijepljenje su:
- akutna zarazna bolest,
- stanja povišene temperature i
- preosjetljivost na sastojke cjepiva.
Živa, oslabljena cjepiva (npr. cjepivo protiv ospica, rubeole i zaušnjaka) ne smiju se primjenjivati kod trudnica i osoba s oslabljenim imunitetom.
Posebne kontraindikacije (npr. alergija na bjelančevine jajeta) ovise o vrsti cjepiva, stoga svaki cijepitelj prije početka imunizacije uzima detaljnu anamnezu kada bi utvrdio eventualne kontraindikacije za cijepljenje.
Počeci cijepljenja
Povijest cijepljenja datira još iz 18. stoljeća, a “ocem vakcinologije” smatra se Edward Jenner koji je u medicinu uveo cjepivo protiv velikih boginja. Danas su velike boginje iskorijenjene u svijetu, no u vrijeme Edwarda Jennera one su bile opasna bolest od koje se umiralo ili preživljavalo sa trajnim posljedicama po zdravlje. Jenner je zapazio da žene koje su muzle kravei obolijevale od kravljih boginja ne obolijevaju od velikih boginja (variola vera). Sadržaj gnoja s ruke mljekarice Sare Nelmes oboljele od kravljih boginja ucijepio je osmogodišnjem dječaku Jamesu Phippsu u obje ruke. To je izazvalo povišenje temperature i opću slabost bez simptoma. Dva mjeseca nakon toga dječaka je izložio velikim boginjama. Kod dječaka nije došlo do razvoja bolesti, te je Jenner svoj postupak usavršio i počeo primjenjivati na drugima. Sam postupak nazvan je vakcinacija od latinske riječi vacca što znači krava, a svojim otkrićem Edward Jenner spasio je više života nego bilo koje otkriće u medicini do danas. Njegovo otkriće pridonijelo je ne samo eradikaciji velikih boginja kao opasne i smrtonosne bolesti nego i razvoju vakcinologije i otkriću brojnih drugih cjepiva kojima su pojedine opasne zarazne bolesti iskorijenjene (velike boginje u cijelom svijetu, divlji soj virusa dječje paralize s zapadne hemisfere), pojedine eliminirane ili značajno reducirane (difterija, tetanus, hripavac, ospice, zaušnjaci). Još jedna zanimljivost vezana uz napredak u razvoju cjepiva je razvoj antitoksina protiv difterije za što je 1901. godine dodijeljena prva Nobelova nagrada u medicini njemačkom liječniku Emilu von Behringu.
Bolje spriječiti nego liječiti
Cijepljenje je jedno od najvažniji dostignuća suvremene medicine, a cilj mu je smanjiti ili u potpunosti ukloniti rizik od određenih, najčešće teških i po život opasnih zaraznih bolesti. Cijepljenje se smatra najučinkovitijom mjerom preventivne medicine, te osim individualne zaštite pojedinca koji se cijepi, štiti i necijepljeni dio populacije uslijed stvaranja kolektivnog imuniteta. Često postavljeno pitanje od strane roditelja je zašto cijepiti dijete protiv bolesti koja se smatra eliminirana ili eradicirana kod nas i rizik obolijevanje je mali ili nikakav. Unatoč činjenice da je neka bolest eradicirana ili eliminirana na određenom području Zemlje ili u određenoj državi važno je održavati visoki postotak procijepljenosti pučanstva zbog mogućnosti unosa uzročnika bolesti iz zemalja u kojima je bolest još prisutna. Nove epidemiološke prilike prisilile su neke od visokorazvijenih zemlja svijeta (Velika Britanija, Italija, Nizozemska) nakon ukidanja cijepljenja protiv određenih zaraznih bolesti na ponovno uvođenje cijepljenja.
Kalendar cijepljenja
Prema Programu obveznog cijepljenja koje svake godine donosi Ministarstvo zdravstva cijepljenje u Hrvatskoj kao i u većini zemalja svijeta započinje u rodilištu. Novorođenčad se već u rodilištu cijepi protiv tuberkuloze i hepatitisa (zarazne žutice) B. Primjena cjepiva protiv tuberkuloze napuštena je u mnogim visoko razvijenim zemljama svijeta (poput Skandinavskih zemalja). U Hrvatskoj se takva mogućnost razmatra kada incidencija tuberkuloze bude na razini Skandinavskih zemalja (broj novooboljelih od tuberkuloze 10/100.000 stanovnika). Kako nismo dosegnuli tu brojku ukidanje cijepljenja protiv tuberkuloze još će malo pričekati.
S navršena dva mjeseca života započinje cijepljenje kombiniranim cjepivom protiv difterije, tetanusa, dječje paralize, hripavca i Haemophylusa influenzae tip B i nastavlja cijepljenje protiv hepatitisa B započeto u rodilištu. Do kraje prve godine života sva zdrava djeca trebala bi biti u potpunosti cijepljenja sa sve tri doze cjepiva protiv ovih pet, odnosno šest zaraznih bolesti. S navršenih godinu dana života djeca se cijepe protiv ospica, zaušnjaka i rubeole.
Kako je dječji imunološki sustav nedovoljno razvijen i radi postizanja dugotrajnije imunosti potrebno je docjepljivanje s jednom ili dvije dodatne doze cjepiva koje se vrši u 2. odnosno 4. godini života. Neka docjepljivanja vrše se i pri polasku u školu (ospice, rubeola, zaušnjaci) odnosno kroz cijelo školsko razdoblje do navršenih osamnaest godina života (difterija, tetanus, tuberkuloza). Time je program obveznog cijepljenja završen za djecu predškolske i školske dobi.
Obvezna i neobvezna cijepljenja
Važno je naglasiti da se važećim kalendarom cijepljenja koje svake godine donosi Ministarstvo zdravstvo u Hrvatskoj djeca besplatno cijepe protiv deset zaraznih bolesti: tuberkuloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, invazivnih bolesti uzrokovanih Hemofilusom influence tip B, ospice, rubeole i zaušnjaka.
Osim obveznih cijepljenja, cijepljenje se vrše i kada postoji medicinska indikacija (cijepljenje protiv bjesnoće i/ili tetanusa) ili prema potrebama pojedinca zbog moguće izloženosti (npr. cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa) ili zbog putovanja u tropske krajeve (žuta groznica).
Sve je više roditelja koji se odlučuju i za dodatna cijepljenja i zaštitu djece i od drugih zaraznih bolesti, poput rota virusnog gastroenterokolitisa, pneumokoknih bolesti i vodenih kozica ili u tinejdžerskoj dobi protiv infekcije humanim papiloma virusom kod djevojčica.
23.12.2015