Imam 26 godina i zensko sam.
Prosle godine u srpnju mi je dijagnosticiran anksiozno-depresivni poremecaj. Iz cista mira neka nervoza,besmislenost. Imam predivnu djevojcicu i supruga,ali sam imala uzasno djetinjstvo. Bila sam na 10 mg elicee, no javile su mi se i opsesivne/prisilne misli i psihijatrica mi je promijenila terapiju-fevarin od 100 mg.. nakon nekog vremena psihoterapije i fevarina bilo mi je ok i sad sam opet “pala”. Nista se nije dogodilo za takav pad raspolozenja.. jednostavno mi je svaki dan sve napornije bilo raditi po kuci.. Svakakve ruzne misli,da cu poludjeti,poceti halucinirati,dobiti nekakve sumanute ideje,uzasan osjecaj besmisla i razmisljanje mozda sam ja u pravu i stvarno nista nema smisla (iako znam da nisam i da je to bolest).. Svi moguci simptomi anksioznosti.. zabrinutost,strepnja od 0-24, pesimizam.
Inace mama mi ima zadnjih 7 godina shizoafektivni poremecaj pa sam preopterecena tim svime sto je ona prosla pa nekako mislim da ce i mene to “stici”. Mozda su takva razmisljanja i dio tog okp-a s kojim se borim. Nikako se ne mogu opustiti. Stalno ocekujem nesto lose i kao da mi nikada nece biti bolje. I otkuda toliki osjecaj besmisla ?
Jucer sam bila na kontroli i psihijatrica mi je dala kao terapiju pola fevarina,znaci 50 mg i pola elicee ujutro,5 mg..
Inace,od pocetka nikako da se ustabili to moje raspolozenje. Jedan dan sam bolje,pa opet losije. I sad je stvarno lose.
Mislite li da je to samo anksiozno-depresivni poremecaj ili vodi necemu tezemu?

Poštovana,

iz navedenog ne bih posumnjala na neke druge smetnje. No, preporučila bih Vam da se uključite u psihoterapijsko liječenje kako biste upravo sve ove situacije ne samo iz sadašnjeg života, već i iz djetinjstva, kao i osjećaje vezane uz njih, na pravi način proradili i ugradili u svoju prošlost.

Srdačan pozdrav!