Pozdrav,
Dijete,muško, 10 godina, inače zdrav, prije 2 mjeseca asimptomatski Covid pozitivan. Prije 20 dana počinje otok limfnog čvora vrata desno, blago bolan, dan poslije temperatura koja je trajala 10 dana do 38,8, a onda u laganom padu do prije 5 dana od kada je više nema. Prvi nalazi su bili CRP 26, L6,4, Neu 24, LY 42,2, AST 45, ALT 60, LDH 409. Liječnik daje Azitromicin 6 dana, potom Pancef 10 dana, bez pomaka. Potom radimo serologiju na CMV i EBV. Rezultati su slijedeći: CMV IgG 154,5 U/ml Pozitivna, CMV IgM 22,8, Pozitivna, EBV (VCA) IgM 200 Pozitivan, EBV IgG 102 U/ml, Pozitivna, EBV IgM 0,529 OD Pozitivna.
U međuvremenu, uzv vrata ukazuje na reaktivnu limfodenopatiju, uzv abdomena jetra blago uvećana, a Slezena mjeri 15cm , takođe uvećana. U međuvremenu dijete afebrilno nakon 15 dana, i lab nalazi svi uredni osim Limfociti 57,8 (ref 19-52), hepatogram, CRP i LDH uredni.
Liječnik opće prakse nas vodi kaže da je sve u skladu sa mononukleozom a zbog Covida ne možemo doći do infektologa, jer kao liječnik kaže blaga je bolest pa nije potrebno.
Dijete se osjeća bolje, apetit se polako vraća, biramo hranu koju smije, nema fizičkih aktivnosti.
Pitanje je na koje nema odgovor ni liječnik, je da li je ovo Mononukleoza uzrokovana EBV-om ili CMV-om, te kolika je mogućnost da je imao oba virusa jer su oba pozitivna, kako da znamo koji je od ova dva uzrokovao mononukleozu?
Takođe, da li je nakon svega “normalan” nalaz Limfocita koji je blago uvećan, a koji naš dr nije ni komentirao? Preporučena slijedeća kontrola za 2 mjeseca sa serologijom i uzv abdomena i LČ.
Hvala unaprijed

U stanju oslabljenog imuniteta i loše oralne higijene neki mikroorganizmi, inaĉe sastavni dio flore usne šupljine, postaju patogeni. Slina je ujedno i vektor prijenosa brojnih mikroorganizama i najĉešći vektor prijenosa kod imunokompromitiranih osoba, posebice virusa iz skupine herpesvirusa. Do danas otkriveno je preko stotinu herpesvirusa, od kojih je osam patogeno za ĉovjeka, a među njima su Epstein-Barrov (EBV) i citomegalovirus (CMV). Infektivna mononukleoza oblik je primarne infekcije EBV-om. Inkubacija traje od 4 do 8 tjedana. Smatra se da kod djece prolazi u blažem kliniĉkom obliku zbog nezrelosti imunološkog odgovora. Bolest se oĉituje povišenom tjelesnom temperaturom, povećanjem limfnih žlijezda te jetre i slezene. Virus CMV uzroĉnik je infektivne mononukleoze u 10 % sluĉajeva.

CMV mononukleoza se može razlikovati od EBV mononukleoze po izostanku faringitisa, negativnom testu heterofilnih protutijela i serološki. Laboratorijska potvrda primarne CMV infekcije potrebna je radi razlikovanja od drugih stanja, posebno onih koja se mogu liječiti, te za potvrdu teške bolesti. CMV se može izolirati iz urina, drugih tjelesnih tekućina i tkiva, posebno u imunokompromitiranih. Budući da se CMV može izlučivati mjesecima i godinama nakon infekcije, njegov dokaz nije konačna potvrda aktivne bolesti. Serokonverzija se može dokazati pojavom CMV protutijela. PCR i dokaz antigena u perifernoj krvi kao kvantitativne metode mogu biti vrlo korisni. Citomegalovirus (CMV) može uzrokovati sindrom sličan infektivnoj mononukleozi, s reaktivnom limfocitozom, hepatosplenomegalijom i hepatitisom, ali obično bez izraženijeg faringitisa.

U laboratorijskoj dijagnozi obično se koriste kompletna krvna slika i test heterofilnih protutijela. Morfološki promijenjeni limfociti mogu činiti i do 80% svih leukocita. Iako pojedini limfociti mogu izgledati maligno promijenjeni, populacija je heterogena što je iznimka kod leukemije. Heterofilna protutijela se dokazuju različitim testovima aglutinacije. Pozitivna su u samo 50% bolesnika <5 godina, ali i u 90% adolescenata i odraslih s primarnom EBV infekcijom. Titar i osjetljivost heterofilnih protutijela raste tijekom drugog i trećeg tjedna bolesti. Stoga, ako je dijagnoza vjerojatna a test negativan, treba ga ponoviti za 7–10 dana. Ako je test i dalje negativan, treba serološki detektirati protutijela na EBV. Ako nalaz ne govori za akutnu EBV infekciju, treba uzeti u obzir sindrome slične mononukleozi s negativnim heterofilnim protutijelima, kao što je CMV infekcija. Heterofilna protutijela mogu se dokazati 6–12 mjeseci nakon ozdravljenja. U djece ≤4 godine, u kojih heterofilna protutijela mogu biti trajno negativna, primarnu EBV infekciju dokazuju IgM protutijela na antigen virusne kapside EBV–a (VCA). Ova protutijela nestaju unutar 3 mjeseca od infekcije. VCA IgG protutijela ostaju doživotno u visokom titru i nisu korisna u razlikovanju akutne i preboljele infekcije. Infektivna mononukleoza obično je samoizlječiva bolest. Trajanje je promjenjivo; akutna faza traje oko 2 tjedna. Oko 20% bolesnika može se vratiti u školu ili na posao unutar jednog tjedna, a 50% unutar 2 tjedna. Umor može zaostati još nekoliko tjedana, a u 1–2% bolesnika i mjesecima. Liječenje je potporno. Bolesnici trebaju mirovati tijekom akutne faze, a mogu se vratiti aktivnostima kad nestanu vrućica, faringitis i opća slabost. Da bi se izbjegla ruptura slezene, treba izbjegavati naprezanje i kontaktne sportove mjesec dana od početka bolesti i dok je prisutna splenomegalija (što se može provjeriti ultrazvukom). Iz prikazanog se može razabrati vrlo komplicirana serološka dijagnostika obzirom na pojedine faze ove virusne bolesti. Budući da se radi o virusnoj bolesti, promjene na broju i izgledu limfocita su očekivana pojava jer se radi o imunološkom odgovoru organizma. U slučaju bolesti Vašeg djeteta najvažnija činjenica je da je bolest samoizlječiva uz potpormnu terapiju, kvalitetnu i odgovarajuću prehranu i druge mjere kućne njege. Svako dobro!