Peronealni živac ključan je za motoričku funkciju potkoljenice i stopala te za osjet. Oštećenje ovog živca može rezultirati značajnim funkcionalnim poteškoćama, uključujući otežan hod i senzorne deficite.
Lezije peronealnog živca mogu biti uzrokovane raznim čimbenicima. Trauma, poput prijeloma potkoljenice, iščašenja koljena ili operacije koljena, među najčešćim je uzrocima. Oštećenje živca može nastati i zbog dugotrajnog pritiska na živac kod osoba koje su dugo nepokretne ili imobilizirane. Neki sistemski uzroci, poput dijabetesa melitusa, također mogu dovesti do lezije peronealnog živca.
Klinička slika
Značajan znak lezije peronealnog živca je pad stopala, odnosno nemogućnost dorzalne fleksije stopala. Pojavljuje se karakterističan poremećaj hoda poznat kao “pijetlov hod”. Zbog zahvaćenosti osjetnih grana, mogu se javiti trnci u stopalu i potkoljenici. Težina simptoma ovisi o opsegu i mjestu lezije. Potpuna lezija rezultira paralizom svih mišića koje inervira peronealni živac, dok djelomične lezije mogu uzrokovati selektivne deficite.
Dijagnoza
Detaljan neurološki pregled neophodan je za lokalizaciju mjesta oštećenja. Slabost stopala u kombinaciji s gubitkom osjeta u odgovarajućem području sugerira leziju peronealnog živca.
Elektrofiziološke studije
Studije provođenja živaca i elektromiografija (EMG) ključne su za potvrdu dijagnoze, procjenu težine oštećenja i razlikovanje od drugih uzroka, poput radikulopatije L5 ili bolesti motornog neurona. Radikulopatija L5 može oponašati peronealnu neuropatiju, ali joj nedostaje tipičan poremećaj osjeta. Bolest motornog neurona karakterizira atrofija mišića.
Liječenje
Strategija liječenja ovisi o temeljnom uzroku, težini i trajanju lezije. Provodi se intenzivna fizikalna terapija kako bi se spriječile kontrakture i ojačali mišići. Važno je izbjegavati aktivnosti poput dugotrajnog klečanja, kako bi se spriječilo dodatno oštećenje živca. Ortoze za gležanj i stopalo mogu pomoći u korekciji pada stopala i poboljšanju hoda. Bol se liječi nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID-ima) ili neuropatskim analgeticima, poput gabapentina.
Kirurška intervencija indicirana je u slučajevima kada nema poboljšanja nakon 3 do 6 mjeseci konzervativnog liječenja. Manja oštećenja često se rješavaju konzervativno, dok teže ozljede mogu zahtijevati kirurški zahvat i dugotrajnu rehabilitaciju.
Čimbenici koji utječu na oporavak uključuju trajanje kompresije, stupanj oštećenja, dob pacijenta i prisutnost komorbiditeta. Starija dob i dijabetes mogu usporiti regeneraciju živca. Čak i uz optimalno liječenje, neki pacijenti mogu imati trajne deficite ili kroničnu neuropatsku bol.
Lezije peronealnog živca su relativno česte, a brza dijagnoza i adekvatno liječenje ključni su za sprječavanje trajnog invaliditeta. Uz rano prepoznavanje uzroka i pravilnu terapiju, iznimno su važne i strategije prevencije oštećenja – osobito u bolničkim uvjetima.
20.5.2025
